Za danas jedna jako zanimljiva priča, koja se dešava jako rijetko a pogotovo u Srbiji. Naime, jako dobro se znaju odnosi između Srbije i Albanije, i da je jako zategnuta situacija između njih. Sada slijedi jedna ljubavna priča između albanke i srbina koja je završila na lijep način….
Desetljećima smo svjedoci kako srpski muškarci sve više uzimaju Albanke u svoje domove, često žive u vrlo teškim uvjetima, i na kraju se nastanjuju u srpskim obiteljima domaćinima. Srpski neženje, uglavnom iz ruralnih područja Srbije i regije, traže sreću s Albankama koje se dovode na selo radi ženidbe. Viktorija Vida Jakovljević prije oko 16 godina napustila je Skadar i preselila se u selo Srednja Reka na Goliji, gdje se udala za Dragana i promijenila svoj život.
- Očigledno je zašto je Albankama teško udati se stotinama kilometara daleko od rodnog mjesta, a malo tko se zapitao kako im je bilo kada su prvi put došli u Srbiju. Jedna od žena, Viktorija, ispričala je svoje iskustvo, ističući kako je sve bilo teško na početku. “Kada sam došao ovdje, plakao sam svaki dan tri mjeseca. Znate kako je, dolazimo u tuđe kuće, ne znamo jezik, ne znamo običaje. Znam sve na albanskom, ali Kako ja znam što je to “staklo” – priča Viktorija za “Prvu” o frustracijama i izazovima s kojima se suočavala pri prilagođavanju na novu sredinu.
Njen suprug Dragan dodaje da mu nije bilo lako na početku zajedničkog života. Mislio je da dovodi ženu koja će započeti njihov pastoralni život, a zapravo je u kuću dovodio ženu koja je svakim danom bila sve tužnija. Iako joj želi pomoći, shvaća da će trebati puno truda i predanosti da se stvori stabilan temelj za njihovu vezu. “Bilo mi je jako teško, ali sam se trudio biti psihički što jači i biti joj dobar učitelj, olakšati joj adaptaciju i uliti joj povjerenje” – rekao je Dragan Jakovljević o svojoj ulozi u njenom filmu. proces prilagodbe novoj sredini.
S vremenom, kako je Victoria savladavala jezik, sve je postalo lakše i brzo se prilagodila novoj okolini. “Sviđa mi se sad Srbija, navikla sam. Smijem se, psujem, sve znam! Najgore što znam je da psujem”, kroz smijeh kaže Viktorija, napominjući da je humor postao dio njezinih puteva. suočavanja sa životom u novoj zemlji. Osim jezika, Viktorija je naučila kuhati i tradicionalna srpska jela, što joj je dodatno olakšalo integraciju. Učenjem običaja i kuhinje ne samo da je zadržala dio svog identiteta, već se i povezala s novom okolinom, stvorivši most između svojih korijena i novog doma.
“Znam napraviti pitu, baklavu od oraha i pitu od jabuka. Znam sve o tome”, samouvjereno izjavljuje. Kada u obitelj Dragan dolazi Vader, njezin dolazak donosi pravi preporod. Njihovi domovi cvjetaju i svakodnevni život poprima nove dimenzije. Sada zajedno obavljaju sve kućanske poslove, od kuhanja do održavanja, a njihova suradnja unosi radost i sklad u njihov život. “Sada više volim jesti gljive. Zbog gljiva sam postao hrabriji. Više volim gljive, ne plaše me.
Čak i da dođe medvjed, neće me htjeti pojesti. Jede nemasno meso”, – našalila se Viktorija i tu je pokazao njen vedar duh. Dragan je potvrdio da nije jedini u selu koji je pronašao ljubav u Albanki, što je dodatno učvrstilo vezu između dva naroda. “Imam rođaka koji je otišao tamo iste godine i također se oženio. Sada ima troje djece. Preporučam svima da se uključe. Mislim da je to sjajan način za jačanje veza i razvoj međusobnih odnosa.” Kroz njihove riječi ljudi ne samo da mogu osjetiti ljubav i jedinstvo, već i iščekivati bolju budućnost utemeljenu na razumijevanju i suradnji.
