Sve je manje ljudi oko nas, koji žele da nam pomognu ili da izađu u susret. Svi danas gledaju samo svoja posla, te nemaju vremena za druge, ali ni empatiju. Danas govorimo o tome, kako izgleda kada neko previše pomaže drugima, a samim time i sebe pomalo zapostavi….

Za početak, bitno je razumjeti da pružanje pomoći ne znači uvijek biti od pomoći. Iako su osobine poput ljubaznosti, pristojnosti i otvorenosti vrijedne pohvale, ključno je priznati da pomoć, čak i kada je ponuđena s najboljim namjerama, možda neće biti tražena. Mnogi ljudi možda ne vide vrijednost takve pomoći ili je uopće ne žele. Shodno tome, često je mudrije odgoditi nuđenje pomoći dok se ne zatraži, umjesto da kontinuirano pružate svoju podršku. Ključno je sačuvati vlastite resurse i energiju.

Možda jedete barem jednu hranu dnevno koja negativno utječe na zdravlje vaših crijeva, što može narušiti vaše blagostanje. Dragana Mićalović predstavlja sezonski esencijalni komad: džemper i čizme koji mogu osvježiti svaki outfit. Starija žena, nasmijana i okružena cvijećem, uživa u svojoj kavi, simbolizirajući mir. Osim toga, važno je izbjegavati postavljanje zahtjeva drugima. Promjena strategije je neophodna za one koji su prethodno bili predvodnici aktivnosti ili njegovali osjećaj zajedništva.

Dopuštanje drugima da preuzmu odgovornost i usmjeravaju napore daje im priliku da pokažu svoje jedinstvene kvalitete dok otkrivaju tko su im pravi prijatelji. Osim toga, davanje savjeta može predstavljati potencijalni nedostatak. Savjet se smije dati samo kada ga dotična osoba izričito traži, bez obzira na motive koji stoje iza toga. Štoviše, čak i kada je postavljen zahtjev, važno je pažljivo razmotriti svoj odgovor.

U nekim situacijama može biti korisnije za pojedince pronaći vlastite odgovore umjesto primanja mišljenja koje možda neće biti dobro prihvaćeno. Slušanje tužnih priča drugih ponekad može biti nerazborito, jer može rezultirati emocionalnim umorom, a toleriranje negativnosti drugih često nije potrebno. Kada se čini da netko koristi drugoga kao emocionalni ventil, mudro je uspostaviti distancu. Zaslužujemo okruženje u kojem žive pozitivni ljudi koji nam pružaju podršku, a ne oni koji nas opterećuju svojim nevoljama. Na kraju, pojedinci bi se trebali suzdržati od podržavanja onih koji nastavljaju ponavljati iste pogreške.

U prošlosti je možda osjećala da je njena odgovornost zaštititi one koji su joj bliski, čak i kad su bili u krivu. Ipak, nakon što je skinula svoje “ružičaste naočale”, shvatila je važnost davanja prioriteta vlastitoj dobrobiti. Trpljenje tuđih pogrešaka više nije održivo; umjesto toga fokus bi trebao biti na njezinim vlastitim potrebama i brizi o sebi. Godine iskustva i pažljivog promišljanja oblikovale su te uvide. Nema potrebe za preuzimanjem dodatnih odgovornosti. Često je najpovoljniji izbor i za nju i za one oko nje davanje prioriteta vlastitom zdravlju i postavljanje jasnih granica.