– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o jednom srpskom pjevaču, koji je u stvari bio puno bolji kompozitor, nego što je imao uspjeha sa pjevanjem. Međutim, najbolja saradnja mu je bila sa Silvanom Armenulić, a neke od njenih najboljih hitova potpisuje upravo on….
Zoran Kalezić bio je uvjeren da je ljubav koju je doživio odigrala presudnu ulogu u njegovoj borbi protiv raka pluća. Bio je podvrgnut operaciji, kemoterapiji i zračenju. Nažalost, njegovo srce nije izdržalo i preminuo je 4. siječnja u 73. godini nakon teške borbe s rakom pluća. Irena, njegova supruga, ostala je uz njega do samog kraja; vjenčali su se kada je on imao 67, a ona 53 godine. Tijekom cijele svoje borbe držao se optimizma, vjerujući da će u ovoj borbi pobijediti sve do svog posljednjeg daha.
– Kako mogu istinski doživjeti svoje emocije? Nalazim se usred borbe. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti „Brezovik“ u Nikšiću. Ove kemoterapije nude jedinu tračak nade za one koji se bore s rakom pluća; možda mi dopuste da “kupim” dodatne dvije-tri godine života, a ja vjerujem u medicinu. Zamišljao sam da se moj oporavak događa u mojoj zajednici. Kao umjetnik i folk pjevač, Zoran je rekao da bi, ako mora čekati neizbježno, radije da se to dogodi ovdje nego da služi nekome u inozemstvu. Veza koju je dijelio s Tomom Zdravkovićem bila je nepokolebljiva, a na kraju je prerasla u prijateljstvo obilježeno kumstvom.
Nakon što je primio srceparajuću vijest o dijagnozi raka pluća, izrazio je uvjerenje da će se uskoro ponovno sresti sa svojim dragim prijateljem, kojeg je jako volio. Kad sam krenuo u posjet svom kumu Tommyju, svjestan sam da ćemo se uskoro ponovno sresti, ali postoji jedna stvar koju prvo moram riješiti. Koncert u Domu sindikata me oduševljava i jedva čekam da još jednom uronim u melodije koje harmoniziraju sve orgulje. “Moram posljednji put vidjeti lica publike”, usrdno je rekao Kalezić, a suze su mu tekle niz lice tijekom nastupa.
U uskoj grupi bili su Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, naravno, Silvana. Svaki je umjetnik izgradio izvanredne karijere, a njihova veza nikada nije bila narušena rivalstvom ili ljubomorom; umjesto toga produbila ju je njihova uzajamna ljubav prema glazbi. Kao i Toma, Silvana je odigrala ključnu ulogu u podršci Kaleziću tijekom početnih faza njegove karijere, što je dovelo do razvoja čvrstog prijateljstva između njih. Njihov odnos bio je obilježen dubokim međusobnim poštovanjem i uvažavanjem.
Ovoj izuzetnoj ženi, koja je ostavila neizbrisiv trag u narodnoj glazbi, Zoran je posvetio svoje bezvremensko djelo “Ona žena koje više nema”. Umjetnik je istaknuo kako je stvaranje pjesme ostvareno na izrazito jedinstven način. Filip, sin pokojnog Zorana Kalezića, poznatog pjevača, nije mogao doći na očevu sahranu. Obaveze u Americi, unatoč dubokoj želji da se oprosti od roditelja, udaljile su ga. Filipa je vijest o očevoj smrti duboko pogodila. Iako je čeznuo biti tamo na sprovodu, različiti običaji vezani uz smrt u Americi predstavljali su izazov.
Budući da živi u Chicagu, namjerava prvom prilikom otputovati u Crnu Goru kako bi se poklonio na očevom grobu. Izvor blizak obitelji Kalezić otkrio je kako je Filip održavao dosljednu komunikaciju s ocem, koji je imao presudnu ulogu podrške tijekom Filipove teške borbe s nemilosrdnom bolešću od koje je Zoran na kraju izgubio bitku. Filip je na svom Facebook profilu rekao: “Vjerujem da si se sada pomirio s mojim dobrim anđelom. Zahvalan sam ti za sve što si učinio za mene kao oca i održao si integritet svog umjetničkog poziva. Ostao si vjeran glazba i pjesma, nikada nisi pokleknuo u svojoj vjeri; stajao si čvrsto protiv iskušenja pasjih sinova do samog kraja. Počivaj u miru, tata.
