– Ono što je danas itekako popularno je to, da svi žele da budu influenseri i da ne rade neki težak posao. Međutim, posao na selu ne želi baš niko da radi, a mi danas donosimo priču o jednom mladiću iz Bosne, koji je posao sa kozama pretvorio u veliki biznis….
Moja početna namjera nije bila kupnja sanskih koza. Međutim, njihova privlačnost, kako u smislu njihovog zadivljujućeg alpskog izgleda, tako i njihove visoke proizvodnje mlijeka, dovela je do spontane odluke. Javio mi se čovjek koji mi je rekao da prodaje koze i da ih više nema tko čuvati. Čini se da se pročulo da sam zainteresiran za nabavu koza, a nisu se nudile baš svakome. Pristao sam da ih udomim jer mi se činilo isplativije držati 15 sanskih koza u odnosu na 40 drugih pasmina.
Ovako se raspliće priča Admira Omerčevića, 36-godišnjeg mještanina fojničkog naselja Ragale. Odlukom prije dvije godine krenuo je u kozji pothvat i uspješno pokrenuo vlastiti posao. U samo dvije godine ponosno se hvali kako je dobio kuću, auto, konje, pa čak i kafić! Tijekom intervjua s Alenom Avdićem za njegov YouTube kanal, on je podijelio da je u stanju izvući 45 litara mlijeka dnevno od grupe od 15 bijelih koza. Prethodno je posjedovao 30 alpskih koza, a ipak je uspio dobiti istu količinu mlijeka. Proces mužnje odvija se ujutro i navečer.
- Admir je na komentar odgovorio slatkim osmijehom, kao da priznaje korelaciju između svoje sposobnosti da gradi kuće i kupuje džipove. Uz potpunu transparentnost, otvoreno priznaje da je odlučio smanjiti svoje zalihe zbog ograničene veličine njihovog bazara i nedostatka vremena za putovanje do tržnice u Sarajevu. U Fojnici, međutim, uspijeva plasirati širok asortiman proizvoda. Tijekom vikenda posjetile su me jedna žena iz Njemačke i jedna crnogorska obitelj, što je rezultiralo potpunom iscrpljenošću moje zalihe sira. Imao sam otprilike četiri do pet kilograma sira, sirutku i mlijeko, sve je to nestalo. Kozar jadikuje:
“Nema više ni kilograma sira u kući.” Obično se na farmi nalazi oko 22-23 koze muzare, a uvijek netko navrati i kupi svu njihovu mliječnu proizvodnju. Osim prodaje sira i sirutke, u samo jednom vikendu uspio je prodati sedam kozlića, a tijekom prethodne sezone čak 250. Spominje prodaju svog proizvoda pojedincima, a potom i široj javnosti, ističući težinu artikla od jednog kilograma i cijenu od 50 maraka (protuvrijednost 25 eura). Ako danas nema kupaca, sutra će ih biti dva. Ljudi ga kontaktiraju tražeći pripreme za svoje kućice, poput klanja, pečenja i rezanja. Dostava je također opcija koja zadovoljava obje uključene strane. Nastavlja s raspravom o uspjehu svog poslovanja, navodeći da je roba visoke kvalitete i da se prodaje po poštenim cijenama.
Naglašava važnost održavanja dobrog ugleda, jer se vijest brzo širi u njihovoj industriji, osobito negativne povratne informacije. Uz smijeh se prisjeća zabavnog događaja kupnje džipa s kozama, a sada, dok se pripremaju zidovi i majstori koji će štalu pretvoriti u kuću, nada se da će imati 150 koza, unatoč početnom dogovoru od 250-300 maraka za jedna koza. Moj dnevni prihod isključivo od mlijeka iznosi 100 maraka. Osim svojih koza, drži i kompletnu staju stoke, uključujući tri konja. Nadalje, uzgaja kokoši kao dio svoje kolekcije peradi. Samo prodajom mlijeka dnevno uspije zaraditi 100 maraka (što je protuvrijednost 50 eura, po cijeni od 2 eura po litri).
Osim toga, svaki dan proda tri do četiri kilograma sira, zarađujući 20 maraka po kilogramu (10 eura). Dakle, ako zbijete brojke! A što je s djecom… Ne samo da nije skrivao svoju mjesečnu zaradu samo od mlijeka, koja je iznosila 3.000 maraka ili 1.500 eura, nego je godišnje zarađivao 36.000 maraka ili 18.000 eura. Osim toga, moglo bi se zapitati gdje su djeca, kao i meso, sir i sirutka. Zvali su me iz Beograda i Zagreba, tražeći savjet o pokretanju pothvata uzgoja koza. Međutim, nemoguće je u samo pet dana utvrditi uspjeh ili neuspjeh takvog pothvata.
I ja sam se prve godine suočavao s izazovima i mučio. Ne može se jednostavno kupiti pet koza i očekivati da će sve doći na svoje mjesto. Samo izgradnja ove staje koštala me oko 15.000-16.000. Investicija je nužna, a osobno sam odlučio ne dizati kredit. Uspjeh preko noći nije izvediv u ovoj industriji. Da nema potrebe za ulaganjem, bio bih u nedoumici što s novcem. Nije mi bitna količina novca koju zarađujem, nego kvalitetan život. Supruga mi ne radi, a imamo dvoje djece. Ističe ideju da su za postizanje nečega vrijednog potrebno vrijeme i trud, priznajući izazove s kojima se suočavao, ali naglašavajući svoju nepokolebljivu odlučnost i ustrajnost.
U novom pothvatu sa suprugom se upustio u sadnju 100 kilograma luka, ostavljajući nas znatiželjnima o ishodu. Admir, koji je nedavno uzeo tromjesečni odmor od posla, ima optimističan pogled unatoč mogućim neuspjesima. Ispričao je anegdotu o ulaganju 700 maraka, priznajući rizik da će potencijalna oluja sve to izbrisati. Međutim, on odlučuje ne razmišljati o negativnim mogućnostima. Admir zatim prepričava nedavni događaj kada je kupio 20 kokoši za 600 maraka, da bi orao uletio i ugrabio ih.
Ne pokoleban, odlučuje kupiti jare, kozu, kao zamjenu. Admirov pozitivan način razmišljanja vidljiv je jer samouvjereno planira krenuti u ture s turistima po šumi, koristeći konje koje je nabavio. Zavod svakim danom inzistira da se žene zaposle, no Admir srećom ne mora njegova supruga. Umjesto toga, može uživati u vremenu s njihovom djecom. Ona jednostavno dođe ujutro pomusti koze i onda nastavi svoj dan. Admir se nasmije i napominje da je vrijednost njegove supruge u tome što rijetko dolazi u ovaj dio kuće, gdje se brine o mužnji, skuvanju i hranjenju stoke.
Prije nego što su se vjenčali, Admir joj je jasno dao do znanja da se njegov posao vrti oko koza i da je tu sve. Ako hoće, može naći drugu ženu, a ako neće, neće se uopće ženiti. Čak se, na veliko iznenađenje svih, odvažio otvoriti kafić u Fojnici, gdje je voditelj duhovito primijetio kako ne samo da prehranjuje dijasporu prodajom raznih prehrambenih artikala poput mesa, sira, mlijeka i jaja, nego i mami. potrošiti više na piće u njegovom kafiću. Kava na mojoj lokaciji nije samo najpovoljnija opcija, već nudi i bolju vrijednost s 300 šalica po marki u usporedbi s 20 šalica za marku i pol.
Osim toga, tu su i razne opcije poput rakija, pića, sokova i predjela koji upotpunjuju doživljaj kave. U 36. godini Admir, koji je postigao ono o čemu mnogi mogu samo maštati, prepričava frustrirajući susret. Neki čovjek je od Admira tražio da mu posudi 100 maraka, iako je Admir za vrijeme Bajrama sa svojom djecom neumorno radio da bi zaradio 1.000 maraka. Admir nije mogao a da se ne razočara dok je promatrao čovjeka kako se ležerno sunča na balkonu, znajući da je baš taj dan mogao ponuditi pomoć kako bi Admir zaradio više novca.
- Admir se osvrće na svoj uspjeh i uspoređuje ga sa svojim mlađim bratom koji je 14 godina mlađi od njega, ali nije postigao ni upola toliko. Admir bratov neuspjeh pripisuje uživanju u šiši, hamburgerima, donerima i čipsu, nesvjestan radosti sira ili butternut tikve. Admir se prisjeća vremena iz svog djetinjstva kada je imao samo 7 godina i imao priliku pomagati oko konja i pluga, razmišljajući o tome kako su se vremena promijenila jer mnogi ljudi danas ne poznaju pojam pluga. Dalje naglašava svoj stav protiv šiše, potvrđujući da je njegov kafić nikada neće nuditi.
