– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo malo o privatnom biznisu, i šta se može sve raditi na ovim prostorima. Jednostavno, ideja je puno, a da bi ih realizarili, ipak su potrebna osnovna sredstva. Sljedeća, jako zanimljiva priča dolazi nam iz Srbije…

Bez obzira volite li domaću potočnu ili kalifornijsku pastrmku, svježu ili dimljenu, varijanta iz sela Sopotnica kod Prijepolja sigurno će zadovoljiti vaše nepce. Teško je zamisliti drugačije, s obzirom da se uzgaja u idealnim uvjetima u blizini izvora rijeke Sopotnice. Vojo Vukašinović, bivši tekstilac i petnaestogodišnji uzgajivač pastrve, za AgroTV objašnjava kako je pastrva osjetljiva riba koja zahtijeva svježu vodu s obilnim protokom, dovoljno kisika i odgovarajuću temperaturu. Napominje da, iako su ovi uvjeti prisutni ovdje, osigurati ih posvuda prilično je izazovno.

Sudbina je “natjerala” vojsku u pastrve, ali ne nasilno i nepoželjno. Kao dijete zamišljao je vlastiti ribnjak dok je iz Prijepolja odlazio na rijeku Lim na pecanje. Trenutačno ima 800 četvornih metara posvećenih bazenima, što je pothvat koji možda neće dovesti do velikog bogatstva, ali donosi “više novca nego što obično znate potrošiti”. Navodi da mu se san iz djetinjstva ostvario kada je prije 14 godina u rodnom mjestu izgradio prve bare. Odmalena sam razvio strast prema ribi, uživao sam čitajući o njoj i ulovio mnoge u Limu, gdje imam kuću u Prijepolju.

Tamo sam proveo dosta vremena pecajući, a nakon što sam izgubio posao u tekstilnom sektoru, neko sam vrijeme istraživao druge mogućnosti prije nego što sam prije 14 godina počeo raditi na ribnjaku. Transformacija od tada do sada je izvan mašte; ljudima je teško povjerovati u što se pretvorilo. Sve sam to izgradio sam, bez pomoći, kredita ili bilo kakve vanjske podrške. Uglavnom, ponosan sam na ribnjak, a iako sam se odvažio i na izgradnju apartmana za prenoćište, to je samom ribnjaku sekundarno, kako objašnjava domaćin. Vojinih deset bazena nalazi se u blizini izvora Sopotnice, što smatra ključnim za uspješan uzgoj pastrve.

“Uvjeti za pastrve su savršeni jer je ribnjak bolji što se više približavate izvoru. Temperatura vode ostaje relativno stabilna tijekom cijele godine, i ljeti i zimi, stvarajući okruženje slično inkubatoru za kokoši. Na izvoru voda mjeri otprilike devet stupnjeva, a kod nas može varirati od jedan do četiri stupnja, od 5-6 stupnjeva na minus 20 zimi do 13-14 stupnjeva”, objašnjava Vojo. Iako se može činiti jednostavnim održavati optimalne uvjete za pastrve u bazenima, važno je napomenuti da na mrijestilišta ne utječu fluktuacije temperature ili opadanje kvalitete vode.

– Mrijestilište je posebno kritično; kada inkubator izgubi struju, jaja postaju ugrožena. Uključena je značajna količina rada… U jesen lišće može blokirati sustav, što je najgori mogući scenarij, pa me natjera da spavam uz jezerce. Pastrve, budući da su osjetljive, zahtijevaju stalan protok vode, odgovarajuću temperaturu i odgovarajuću količinu kisika. Riba posjeduje jedinstveni metabolizam; S mukom se hrane kad temperature porastu, a ako nema dovoljno vode, kad temperature padnu ispod šest stupnjeva uopće neće jesti, ističe Vojo Vukašinović. Iznošenje ribe na stol zahtijeva dosta vremena.

Štoviše, put od jaja do pastrve servirane na stolu ne samo da je dug, već zahtijeva i osjetljivost i visoke standarde. Pastrve težine od 250 do 350 grama namijenjene su konzumaciji, a one veće koriste se za filetiranje i dimljenje. Vremenski okvir od jajeta do stola kreće se od devet mjeseci do godinu dana. Vojo ponekad zapošljava i nekoliko radnika, a ističe važnost higijene bazena tijekom cijele godine, i ljeti i zimi. Ističe da su ulaganja u ovu oblast proizvodnje prilično velika. Vođenje poduzeća, osobito u ruralnim područjima, izazov je čak i pod povoljnim okolnostima.

“Desetljeće nisam isplovio”, naglašava Vojo. “Ove godine, možda u rujnu na par dana, zamolit ću nekog od prijatelja da mi se pridruži. “Ovaj proizvođač ribe ističe da kada su potrebne veće količine ribe za isporuku, troškovi mogu doseći i do 200 eura dnevno. Zapošljavam domaće ljude koje sam obučavao za poslove poput čišćenja i filetiranja ribe, jer ne posjeduju svi potrebne vještine . Primarni izazov za ovu proizvodnju nije prirodni okoliš, već infrastruktura, točnije lokalna cesta koja omogućava dolazak robe, opreme i gostiju. Bez toga, drugi aspekt pothvata, rast ruralnog turizma, ostaje neizvjestan.

– Ovaj domaćin napominje da napreduju i na izgradnji apartmana na katu kako bi gostima pružili potpuni ambijent. Međutim, oni su još uvijek u procesu dovršavanja ribnjaka ispod. Planovi su uvijek u pokretu. On posjeduje koncept, ali isplati li se pothvat? Vojo je zadovoljan trenutnom situacijom. Vojo Vukašinović iz Sopotnice zaključuje da, iako je obogatiti se možda nedostižno, novac je uvijek moguće. Dodaje da je, čak i kad je zaposlen, nedostatak vremena za taj novac najgori aspekt.