Danas za kraj sedmice za vas imamo jedan vic koji bi vas mogao oraspoložiti i nasmijati. Narod na našim prostorima se oduvijek šalio, često i na svoj račun a naš smisao za humor je prilično specifičan.
- Tijekom razgovora između odvjetnika i njegovog klijenta, fokus razgovora je oko klijentove namjere da traži razvod. – Ima li vaš suprug problema s pićem? – Ne, potpuno apstiniraju od alkohola. – Što je s drogom? Nemaju apsolutno nikakvo znanje niti su umiješani u drogu. Jesu li njihova primanja skromna? – Ne, oni zarađuju plaću od dvije tisuće eura. – Ponašaju li se uvredljivo prema vama? – Ne, njima to ni ne pada na pamet!
Zanemaruje li djecu? Aktivno je posvećen njihovoj dobrobiti i brižno brine o njihovim potrebama. Sumnjate li na njegovu nevjeru? Mogu vas s potpunim povjerenjem uvjeriti da mi nikada nije bio nevjeran; njegov integritet nije pogodan za takve postupke. Ne pomaže li u kućanskim poslovima? – Upravo suprotno. Marljivo obavlja mnoštvo zadataka. – Dakle, draga moja gospođo, koji bi mogao biti temeljni razlog ove nesloge? – Unatoč njegovom trudu, razaznaje se izraz njegovog lica!
Bonus tekst:
Primarni cilj šale vrti se oko njezine sposobnosti da izazove smijeh kod određene publike, što se postiže isporukom zadivljujuće i zabavne priče. U domeni bosanske komedije postoji bogat repertoar viceva koji prikazuju omiljene likove kao što su Mujo, Suljo, Fata, Huso i Haso. U bogatoj bosanskoj komediografskoj ostavštini, poznate priče “Muja i Sulja” etablirali su se kao cijenjen fenomen, duboko ukorijenjen u kulturnu tradiciju zemlje.
- Ove duhovite anegdote pobrale su golemo priznanje, prevazišle su okvire Bosne i Hercegovine i odjeknule u cijeloj regiji Balkana. Poznate kao vicevi, aforizmi i citati, ove sažete i zabavne priče osmišljene su tako da izmame smijeh svojim neočekivanim i nekonvencionalnim razrješenjima. Platon, cijenjeni pionir teorije humora, doživljavao je humor kao spoj užitka i nelagode. Iako se brojne šale i dosjetke prenose s generacije na generaciju, svakodnevno se smišljaju one nove, koje obuhvaćaju široku lepezu tema.
Unutar balkanskog prostora, različite virtualne osobe učvrstile su svoje pozicije kao trajni likovi u vicevima i dosjetkama, poput Muje i Hase, Ivice, Perice, plavuša i pojedinaca različitih nacionalnosti. Važno je naglasiti da se ovi prikazi ne bi trebali tumačiti kao točan odraz istine, jer su se mijenjali i prilagođavali tijekom vremena. Slava Muje i Hase, koje u komičnim televizijskim skečevima tumače Milan Pavlović i Enes Bešlagić, uvelike je doprinijela njihovoj popularnosti.
Šale o plavušama, unatoč njihovoj raširenosti i naizgled bezazlenoj prirodi, posjeduju obilje povijesnog značaja i zamršenih suptilnosti koje nadilaze pretpostavke na površinskoj razini. To je rezultiralo vremenskim razdobljem u kojem uvrede nisu primarno bile usmjerene prema osobama plave kose. Društvena percepcija plavuša toliko je duboko ukorijenjena da su čak i znanstvenici proveli istraživanje kako bi procijenili valjanost stereotipa o inteligenciji povezanih s ovom skupinom.
Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu Ohio State, osobe s plavom kosom imaju prosječni IQ od 103,2, nadmašivši brinete koje su postigle rezultat od 102,7 i crvenokose koji su dobili rezultat od 101,2. Nasuprot tome, crne žene pokazale su najniži prosječni IQ od 100,5. Ključno je priznati da usprkos ovim rezultatima, humoristi nisu žurno generirali opravdanja za održavanje nepovoljnih klišeja o plavušama, niti su počeli smišljati šale usmjerene na intelekt crnih žena.
Zadivljujuća privlačnost tragične privlačnosti Marilyn Monroe i poboljšanih crta lica Pamele Anderson možda nisu pravo podrijetlo stereotipa o “glupoj plavuši”. Zapanjujuće, ova etiketa ima dugotrajno nasljeđe koje im je značajno prethodilo. U antici su žene svijetle kose nailazile na poteškoće i pokušavale posvijetliti svoje pramenove raznim prirodnim metodama, samo da bi se suočile s porugom i prijezirom. Rašireno mišljenje je da je privlačnost prema plavoj kosi ukorijenjena u njezinoj povezanosti s nevinošću i čistoćom, atributima koji se obično povezuju s djecom. To nas navodi na pitanje postoji li predrasuda prema osobama sa svijetlom kosom.
