– I za ovaj vikend spremili smo vam jedan jako zanimljiv vic, a u kojem je opet glavna uloga Haso, On je kao po starom dobrom običaju uvijek tema za dobru šalu. Da li ste ga čuli već prije?
BONUS TEKST:
Dana 28. veljače 1998. godine Bojan Petrović doživio je svoju preranu smrt kada je bio izložen kiši metaka dvojice napadača s automatskim puškama. Ovaj tragični incident dogodio se dok je strpljivo čekao znak za nastavak na semaforu koji se nalazi u srcu Beograda, dok je sjedio u svom vozilu “jaguar”.
Iako su kružile glasine, vjerovalo se da je točan motiv iza ovog gnusnog čina, koji nikada nije službeno potvrđen, čin odmazde za nestanak i eliminaciju pripadnika američke vojske. Brojni su ga pojedinci također naveli kao glavnog uzroka smrti Zorana Dimitrova Žuće, tvrdeći da je uputio poziv da se sastanu, navodno radi poslovanja sa svojim poznanicima iz Crne Gore. Tragično, Žuča je prerano preminuo te iste večeri, bez ikoga da svjedoči. Bojana je odgoj izdvojio od tipičnih žestokih momaka.
Za razliku od većine njih, on nije došao iz siromaštva. Financijska sigurnost bila mu je zagarantirana od samog rođenja zahvaljujući ocu Vlasti Petroviću koji je boravio u Švedskoj i radio za službu pod imenom Savezni. Budući da je dobro poznavao sve poznate žestoke momke, njegova veza s Arkanom bila je jedinstvena. Dok je druge žestoke momke primarno regrutirala služba kao dio projekta, Arkanova uključenost nastala je tako što ga je njegov otac predstavio. Arkan u početku nije radio za tu službu. Tek nakon niza uhićenja i bijega iz zatvora, kada se našao u bijegu s brojnim tjeralicama protiv njega, potražio je zaštitu i počeo raditi za tu službu.
Arkan, iako je povremeno pokazivao okrutnu crtu, općenito je smatran dobrim tipom. Od većine zaposlenih u službi izdvojio se Boris Petkov. Bojan također nije sudjelovao ni u kakvom konvencionalnom poslu; umjesto toga, bio je privučen uzbudljivom užurbanošću života na ulici, povezujući se s društvom zastrašujućih pojedinaca. Vlasta Petrović, iako neprimjetna, sinu je pružila podršku iz sjene. Bojanovo odrastanje bilo je strukturirano i bezbrižno, lišeno istih iskustava kao i njegovi vršnjaci s ulice.
Unatoč tome, tajna privlačnost tog podzemlja vjerojatno ga je osvojila zbog očeve povezanosti s teškim pojedincima, od kojih su mnogi često posjećivali njihovo kućanstvo. Za razliku od svojih kolega čvrstih pojedinaca, Bojan nije imao nikakvih poroka. Zarađeni novac, zajedno sa zaštitom koju su mu nudili njegovi nemilosrdni suradnici, iskoristio je za ulaganje u prostranu i raskošnu rezidenciju koja je izazivala zavist kod mnogih. Čak ni sam Dušan Spasojević ne bi mogao izgraditi tvrđavu tolikih razmjera! Smještena na kraju slijepe ulice, kuća je bila opremljena razgranatom mrežom nadzornih kamera i ogradom elektrificiranom visokim naponom.
No, čak i kad bi netko uspješno onemogućio struju i prešao preko ograde, dočekalo bi ga neočekivano iznenađenje. Bojan je pripremio jedinstveno sredstvo odvraćanja u obliku kaveza u kojem se smjestio pravi vuk, a puštao bi ga čim bi uočio uljeze u dvorištu. Naime, u kuću Petrovića stigle su policijske službe, uključujući policiju, žandarmeriju i 4. odjel za droge nakon dojave da se unutra nalazi Bojan s kurirom i pozamašnom količinom heroina, oko 4-5 kg.
Međutim, nije im odmah odobren ulazak. Za to vrijeme iz dvorišta je izašao muškarac s torbom u ruci, zbog čega su mu prišli nadležni, sumnjajući da bi mogao biti kurir koji nosi ili novac ili drogu. Na njihovo iznenađenje pokazalo se da je vodoinstalater. U međuvremenu su se Bojan i kurir uspjeli odvesti iz dvorišta naoružani kalašnjikovima, noseći torbe pune heroina i novca. Nažalost, policija nije mogla snimati zbog nedostatka dopuštenja.
