– U nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jedan vic, koji je i više nego duhovit. Naime, radi se o Fati, koja je najčešće spominjana u vicevima, pored Hase i Muje….
Dodatni tekst:
Nenamjerno sam se našao da sam nabavio stado sanskih koza. Ova alpska bića, svojim zadivljujućim izgledom i obilnom proizvodnjom mlijeka, privukla su moju pažnju. Sve se dogodilo spontano kada mi se obratio čovjek, očajnički želeći pronaći nekoga tko je spreman brinuti se za te koze. Očito se pročulo da sam zainteresiran za držanje koza i vjerovali su mi da ću im pružiti dobar dom. Zaintrigiran mogućnošću, poželio sam im dobrodošlicu na svoju farmu.
- Mlijeko koje daju nevjerojatno je unosno, zbog čega je povoljnije održavati manje stado od 15 nego veće od 40 grla različitih pasmina. Ovako počinje priča mladog Admira Omerčevića (36) iz fojničkog sela Ragale. Odlukom da se otisne u svijet posjedovanja koza, krenuo je na put kako bi osnovao vlastiti posao. U samo dvije godine ponosno tvrdi da je dobio ne samo stan i automobil, već i konje, pa čak i šarmantni kafić. Tijekom intervjua s Alenom Avdićem za njegov YouTube kanal, saznaje se da on iz svog stada od 15 bijelih koza dnevno izvuče ukupno 45 litara mlijeka.
Zanimljivo je da je nekada imao 30 alpskih koza, a uspio je dati istu količinu mlijeka. Avdić svoje koze vrijedno muze i ujutro i navečer. Admir je na komentar odgovorio slatkim osmijehom, bez riječi, kao da želi nagovijestiti da nije iznenađenje što se bavi izgradnjom kuća i kupovinom džipova. Potpuno transparentno, otvoreno priznaje da je odlučio smanjiti svoj inventar zbog ograničenog prostora na njihovom malom bazaru i nedostatka vremena za putovanje na tržnicu u Sarajevo.
U Fojnici uspijeva plasirati širok asortiman proizvoda. Tijekom vikenda posjetile su me žena iz Njemačke i obitelj iz Crne Gore, što je rezultiralo potpunom iscrpljenošću moje zalihe sira. Imao sam otprilike četiri-pet kila sira, sirutku i mlijeko, a sad je sve to nestalo. Kozar jadikuje: “U kući nema ni kile sira.” Obično na farmi ima oko 22-23 koze muzare i uvijek se nađe netko tko navrati otkupiti cjelokupnu njihovu proizvodnju. Samo tijekom vikenda uspio je, uz sir i sirutku, prodati ukupno sedam kozlića. Naime, lani je u sezoni prodao čak 250 koza. Spominje kome ga je prodao, a zatim naglašava da je prodan široj javnosti. Navodi i cijenu jednog kilograma koja iznosi 50 maraka (25 eura).
Ako danas nema kupaca, sutra će ih biti dva. Ljudi ga kontaktiraju i traže pripreme za svoje kućice, poput klanja, pečenja i rezanja. Potvrđuje da je dostava moguća i da su obje strane zadovoljne. On govori o uspjehu svog poslovanja, navodeći da prodaje proizvode dobre kvalitete i osigurava poštenje. Napominje da se brzo pročuje ako dođe do nezadovoljstva kupaca. Smije se prisjećajući se zabavne činjenice da je svojedobno koze mijenjao za džip, a sada, s izgradnjom kuće, nada se da će imati ukupno 150 koza, unatoč dogovoru o kupovini jedne koze za 250-300 oznake.
To je dokaz njegovog poštovanja prema čovjeku, čak i ako to dolazi na njegov vlastiti račun. Ne samo da ima kolekciju koza, već posjeduje i cijelu štalu punu s tri konja. Osim toga, u sklopu peradi uzgaja i kokoši. Samo od mlijeka dnevno uspije zaraditi 100 maraka, što je protuvrijednost 50 eura, uz cijenu od 2 eura po litru. Uz to, dnevno proda tri do četiri kilograma sira, a po kilogramu zaradi 20 maraka, odnosno 10 eura.
Dakle, ako sve izračunate, brojke govore same za sebe! I da ne zaboravimo na djecu… Ne samo da je otvoreno otkrio svoje mjesečne prihode samo od mlijeka – koji su iznosili 3.000 maraka ili 1.500 eura – nego je otkrio i da mu godišnja zarada doseže 36.000 maraka ili 18.000 eura. Nadalje, ispitivao je gdje su djeca, kao i dostupnost mesa, sira i sirutke. Primio sam pozive od pojedinaca iz Beograda i Zagreba tražeći smjernice o pokretanju pothvata uzgoja koza. Međutim, nemoguće je u samo pet dana odrediti hoće li biti uspješna ili ne. I ja sam se tijekom prve godine u ovoj industriji susreo s izazovima i poteškoćama.
- Dok netko može kupiti pet koza i misliti da ništa više nije potrebno, moram naglasiti nužnost ulaganja. Samo izgradnja moje staje koštala me oko 15.000-16.000. Nisam digao kredit, ali važno je priznati da se uspjeh ne može postići preko noći. Da nema potrebe za ulaganjem, bio bih u nedoumici što da radim sa svojom zaradom. Kozar, koji je postigao značajan uspjeh, objašnjava da mu nije u fokusu količina novca koju zaradi, već prije na kvalitetu života koju je u stanju osigurati sebi i svojoj obitelji. Supruga mu ne radi, a imaju dvoje djece.
Naglašava važnost razumijevanja da je za postizanje bilo čega vrijednog potrebno vrijeme i trud, priznajući izazove s kojima se suočavao, ali naglašavajući svoju nepokolebljivu upornost i odlučnost. Odvažnim potezom, on i supruga krenuli su u novi pothvat, zasadivši pozamašnu količinu luka – točnije 100 kilograma. Sada se postavlja pitanje: kakav će biti ishod? Admir, koji je nedavno uzeo tromjesečni odmor od posla, ima pozitivne izglede unatoč uključenim rizicima. Uložio je 700 maraka u pothvat koji bi potencijalno mogao uništiti oluja, ali odbija razmišljati o negativnom. Osvrćući se na nedavni incident u kojem je izgubio 20 kokoši od orla, Admir ostaje nepokoleban.
Umjesto toga, odlučio je kupiti kozu, pokazujući svoju otpornost. Uz novostečeno slobodno vrijeme, Admir planira voditi turiste na konjima u šumi, koristeći konje koje je nabavio. Zavod svaki dan inzistira da se žene zaposle, ali Admir smatra da je to njegovoj supruzi nepotrebno. Vjeruje da bi umjesto toga trebala uživati u vremenu s njihovom djecom. Ona dolazi samo ujutro da pomuze koze prije odlaska. Admir se nasmije i napominje da je njegova supruga vrijedna jer rijetko izlazi iz kuće, tek poneko odlazi da pomuze, napravi sir i nahrani stoku.
Admir otvoreno priznaje da je svoju ženu prije vjenčanja obavijestio o svom zanimanju kozama. Jasno je dao do znanja da ako želi nastaviti ovaj posao, hoće, a ako ne, naći će nekog drugog. Ako ne može pronaći drugu odgovarajuću partnericu, jednostavno se neće oženiti. Na iznenađenje svih, otvorio je i kafić u Fojnici, gdje je voditelj šaljivo primijetio da dijasporu prvo zadovoljava tako što im prodaje osnovne namirnice poput mesa, sira, mlijeka i jaja, a zatim ih poziva u svoj kafić u kojem rado troše dodatni novac na piće. U mojoj blizini stoji kava kao najpovoljnija opcija, po cijeni od tek marku. Bolje je imati 300 šalica kave po marki nego se zadovoljiti s 20 šalica po marku i pol.
Osim toga, uz kavu se može uživati u rakiji, raznim pićima, sokovima i predjelima. Prema Admirovim riječima, postoji uvjerenje da mladim pojedincima nedostaje motivacije i interpersonalnih vještina, ali je važno da te sposobnosti posjeduju. – Dakle, dopustite mi da objasnim situaciju. Imate priliku živjeti u prirodi i zarađivati po vlastitim uvjetima. Prijatelj mi je rekao da ti sutra može srediti vizu i naći ženu u Njemačkoj. Međutim, Admir se s tom idejom ne slaže. Vjeruje da upravo ovdje imate sve što vam treba – obilje borovnica i vrganja koje možete nabrati i prodati za 8 maraka po kilogramu.
