– Josip Broz Tito je oduvijek bio misterija po pitanju emotivnoga života. Svi su znali za njegovu zakonitu suprugu Jovanku Broz, ali imao je on jako puno žena i pored nje same, a danas donosimo i priču o jednoj sa kojom je bio u vezi tik nakon završenog 2 Svjetskoga rata….
Titova prva supruga bila je Ruskinja Pelagia Belousova, a vjenčali su se tijekom njegova zatočeništva u Rusiji. Iz te zajednice rođen je Titov stariji sin Žarko. Početkom 1936. razveo se od Pelagije, a šest mjeseci kasnije u Moskvi se oženio Njemicom Lucijom Bauer. Ubrzo nakon toga Tito je otputovao u Pariz zbog partijskih aktivnosti, dok je Lucia Bauer krajem 1937. pogubljena u Moskvi, lažno optužena da je njemačka špijunka. Tito je prije toga upoznao Hertu Has, Slovenku židovskog podrijetla, no tek su dvije godine kasnije započeli zajednički život u Zagrebu. Njihova veza završila je u svibnju 1941. kada je Tito otišao u Beograd. Ostavši u Zagrebu u visokoj trudnoći, Herta Has rodila je Titova drugog sina Mišu, samo nekoliko dana nakon njegova odlaska.
Kasnije su je uhvatile ustaše; no 1943. razmijenjena je za skupinu njemačkih specijalaca koji su zarobljeni u Bosni dok su tražili uran za Hitlerovu atomsku bombu. Nakon puštanja na slobodu ponovno se našla s Titom, ali on je u to vrijeme bio u vezi s Davorjankom Paunović… Davorjanka Paunović, rođena 1921. u Požarevcu, prije rata uživala je studirajući na Filozofskom fakultetu u Beogradu uz Crnogorca Jovu Kapičića, koji će kasnije postati narodni heroj i upravitelj Golog otoka. Oboje su bili povezani s Komunističkom partijom, a oni koji su ih poznavali na Sveučilištu rekli su da su bili najljepši par svog vremena.
Nakon godinu i pol dana veze, Davorjanka je u ožujku 1941. od Partije dobila zadatak da zajedno s Josipom Brozom Titom otputuje u Zagreb. S obzirom na okolnosti vremena, mogla je samo obavijestiti Jovu da odlazi, ne otkrivajući detalje o svom putu. Na rastanku je prolila mnogo suza… Sukob je počeo. Početkom siječnja 1942. dvoje ljubavnika ponovno se srelo. Jovo Kapičić, pripremajući izvještaj za Tita o porazu Lovćenskog odreda, čiji je bio komesar, doživio je značajan trenutak: prvi put u životu susreo je vrhovnog komandanta kada su se naglo otvorila vrata Titove kancelarije. … i ušla je Davorjanka. Bio je sretan što je živa i što je prisutna u Vrhovnom štabu, ali odmah nakon te obavijesti Titu morao se vratiti u svoju jedinicu.
Njihovo druženje trajalo je samo dva mjeseca, ovaj slučaj u Foči. Davorjanka, koja je bila 29 godina mlađa od Tita, bila je uz njega tijekom cijelog rata. Šuškalo se da je njezino strastveno vođenje ljubavi izazivalo nelagodu među borcima zbog zvukova jecaja i uzdaha koji su dopirali iz Titovog šatora. Imala je značajan utjecaj na Tita, a tijekom njemačke invazije na Drvar, nagovorila ga je da se zajedno s njom preda Nijemcima, jer su se okolnosti činile strašnim. Tek kad ga je Sreten Žujović pokušao ubiti, Tito je konačno odustao od predaje… Davorjanka Paunović umrla je od tuberkuloze u proljeće 1946. Po Titovoj direktivi sahranjena je u krugu Bijelog dvora.
Želja mu je bila da pokojnik bude blizu njega, a kako neki izvještaji govore, svakodnevno je posjećivao grob, tugujući sa suzama i svako jutro dajući crvenu ružu. Iste godine vojni bezbjednjaci su mu u pratnji doveli Ličanku Jovanku Budisavljević… Tijekom srednjoškolskih godina Davorjanka se učlanila u Skojevce kada je požarevački okrug imao svega 63 partijska člana. Bila je “zaražena” entuzijazmom sestara strica Miletića – Vere, Branke i Olge – koje su postale njezine družice nakon sestrine smrti. U Požarevcu su ove djevojke nazivane “crvenim curama”. Njihov aktivizam odigrao je značajnu ulogu u poticanju djevojaka iz obližnjih sela da se u velikom broju pridruže komunističkom pokretu.
Tijekom prve godine studija upoznala je Jova Kapičića, mladog studenta medicine i studentskog vođu koji je već bio prepoznat kao komunist te se brzo u nju duboko zaljubio. Godinu i pol bili su u suživotu. Partija je sankcionirala njihovu “vezu”, a nedugo zatim dobila je partijsku knjižicu na ime Davorjanka. Pokazujući iznimnu osposobljenost, preuzela je ulogu časnice za vezu između Zagreba i Beograda, gdje je neposredno prije rata imala priliku upoznati Tita u hotelu “Esplanade”. Tečno govori njemački, francuski i češki, odijevala se elegantno i ženstveno. Stranka nije izdvojila sredstva za takve troškove. Broz se nije protivio.
No, kako je primijetio novinar Bogosav Marjanović, iskusni veteran nezakonitih radnji prethodno je provjeravao Aleksandra Rankovića, shvaćajući s kim se bavi. Utvrdio je da Davorjanka posjeduje izvanredan karakter među ilegalcima. Bila je to trenutna privlačnost. Broz joj je dao ime Zdenka Horvat, koju će nositi do kraja rata. Dok je dolazio do uloge vrhovnog zapovjednika, preuzela je mjesto njegove ratne tajnice. Prvi put obukla je vojničke hlače i na glavu stavila kapu s petokrakom.
Odjevena u veliki vojnički šinjel, marširala je u formaciji uz svoje vršnjake, davala doprinos Titu na svim partijskim sastancima, osiguravala mu hranu unatoč vlastitoj gladi, hodala neumorno, uvijek birajući opasniju stranu da ga zaštiti, i spavala na zemlji pokraj njegovog kreveta. Godine 1944. razboljela se dok je bila na Visu, a potom je otputovala u Sovjetski Savez na liječenje pluća.
- Nakon oporavka vratila se u domovinu i nakon oslobođenja preselila s Titom najprije u Užičku, a potom u Beli dvor. Kao njegova tajnica u mirnodopsko doba, suzdržavala se od samopojavljivanja ili pretvaranja da je gospodarica rezidencije, dijeleći ručak sa poslugom dok je Tito večerao u blagovaonici palače. Roditelji su je došli posjetiti i ohrabriti je. No, u proljeće iduće godine njezino se zdravlje počelo pogoršavati, zbog čega je nastavila liječenje na Golniku. Voljela je pjesmu “Šušti, šušti agarem beli”, koju je često pjevušila. 1. svibnja 1946. preminula je na Golniku. Osim toga, u njenom rodnom Požarevcu postoji ulica koja nosi njeno ime.
