– Miša Janketić je ubjedljivo poslije Bate Stojkovića, jedan od najjačih glumaca u Srbiji svih vremena. Jednostavno, njegova djela govore sve za sebe, a mi danas malo govorimo o njegovim početxcima, ali i privatnom životu…
Ovog tjedna slavili bismo rođendan jednog od bardova jugoslavenskog kazališta – Mihaila Miše Janketića. Rođen je 24. svibnja 1938. godine, ni ne planirajući se baviti glumom jer je njegova ljubav na prvi pogled bila književnost. A onda je tijekom studija otišao na radnu akciju. Bio je napadač, dobio je dopust i otišao u internacionalni kamp na 21 dan. Tamo je, prema vlastitom svjedočenju, boravio s lijepom Austrijankom, a po povratku u Beograd izgubio je pravo na iduću godinu. “Da bih opet imao dom i stipendiju, morao sam nešto upisati, a najlakše mi je bilo otići na Kazališnu akademiju”, rekao je svojedobno Janketić.
“Moja majka je radila u pošti. I taj dan kada smo ispraćali kolonu partizana i dočekivali kolonu Nijemaca, mama je dobila zadatak od naših ljudi da ostane. Da nastavi raditi u pošti. Iako za Nijemce … jer će naši opet ispratiti kolonu Nijemaca s druge strane. Pop Maca je u Pljevljima zatekla još nekoliko partizanki”, ispričao je svojevremeno Janketić za TV Novosti. Kako je rekao Janketić, te žene su morale ići u komandu. Jednom prilikom, taman kad je krenula na suđenje, majka mi je rekla: “Ćilo, ubit će me”. Vjerujem ti Milena. Ti je čuvaj.
Ti si glava čovjeka. Ne daj je nikome, ne čini ništa loše. Moja majka Milica se nikada nije vratila. Otišli smo u policijsku postaju i molili da je ne ubiju. U Ševarima su je jedne noći ubile druge partizanke”, rekao je Janketić. Nacionalni komitet Crne Gore za utvrđivanje zločina okupatorskih snaga i njihovih pomagača Osnovan 15. veljače 1946. na Cetinju: Milorad Vukojičić Maca, rođen u Pljevljima, vodi se kao sudionik u ubojstvu deset Crnogoraca. Dokument koji o tome svjedoči je br. 1487. i čuva se u Državnom arhivu Crne Gore.
Srpska pravoslavna crkva Vukojičića je 2005. uvrstila među sedam drugih svećenika proglašenih svetim. Zemaljska komisija utvrdila je da je Vukojičić, zajedno sa Vojislavom Kovaljskim i Milisavom Jestrovićem, “učestvovao u hapšenju i streljanju mirnih građana Pljevalja 1944. godine”. Među Pljevljanima se pričalo i da je nadimak “maca” dobio po svom omiljenom oruđu za ubijanje ljudi — macoli. U svom posljednjem intervjuu Janketić je rekao: “Kad čovjek tragedijom krene u život, u mladosti dobije strašan strah”. Na glumu je uvijek gledao skromno, pa tako i na svoja postignuća.
“Od života sam dobio puno više nego što sam očekivao, a malo manje nego što sam mogao. Krenuo sam ispočetka jako kasno. Ne samo da sam morao krenuti ne od nule, nego sam morao krenuti iz minusa kako bi moj rezultat bio pozitivan ,” On je rekao. Tada je priznao za čim jedino žali: Tužan sam što imam samo jedan život za živjeti na ovoj zemlji i drugdje. Zemlja je moje okruženje. Hrani moju dušu. Samo sam ovdje, na Zemlji. I ja sam se tih teških devedesetih svega riješio, imao sam opremu. Ono što mnogi možda ne znaju jest da je Janketić preživio i otmicu tadašnjeg JAT-ovog zrakoplova 26. rujna 1981. Trojica muškaraca otela su JAT-ov Boeing 727-200 koji je letio iz Titograda za Beograd i više od 20 godina držala 98 putnika i osam članova posade kao taoce. sati.
Među putnicima su bili poznati glumci Žarko Laušević, Mihailo – Miša Janketić, Marko Nikolić, cijeli tim FK Budućnost… “Letjeli smo preko Jadrana u Italiju, zatim na zapad u Grčku i Izrael i natrag na istok na Cipar. Uskratili su nam samo put u Afriku jer sam čuo da su otmičari planirali odletjeti u Johannesburg. Nitko nas nije oslobodio. Oslobodili smo se sami. Čak smo strane novine danima su pisale ‘Ne otimajte avione iz Jugoslavije’. Bio je to najčudniji aplauz koji sam dobio u životu, bilo im je drago što sam živ, a ja se tada nisam tako osjećao”, rekao je Miša Janketić.
