Kako se navodi, poznata pjevačica Goca Božinovska i njezin bliski pratitelj očito su riješili nesuglasice nakon duljeg razdoblja razdvojenosti. Goca je uspjela skupiti hrabrosti i oprostiti svojoj prijateljici, unatoč optužbama da je organizirala otmicu njezinog preminulog supruga Zorana Šijana i kasnijeg dolaska njihovih potomaka.
Nakon razmišljanja o njezinoj ranijoj tvrdnji u vezi s burnom vezom koju dijele Gorana i njezin suprug, ona priznaje potencijalni nesrazmjer u njezinoj perspektivi u to vrijeme. Otvoreno je izrazila svoje uvjerenje da dotični pojedinac snosi krivnju za raspad njezine obiteljske cjeline i potpuni preokret njezine egzistencije. Unatoč napornoj prirodi ove faze, odlučila je osloboditi se obrazaca iz prošlosti. Namjerno je odlučila da svoje vrijeme i emocionalnu energiju ne troši na trivijalne stvari koje je samo iscrpljuju. Nakon trpljenja dubokog gubitka brojnih dragih osoba za kojima je čeznula, sada shvaća da su neke stvari blijede u usporedbi kada je u pitanju nanošenje boli.
Želim vas uvjeriti da između nje i mene nema sukoba i da je naša veza čvrsta. Umjesto da razmišljamo o prošlosti, usredotočimo se na slavlje. Uvijek smo imali razumijevanja i opraštali pojedincima. Iako sam oprostio, nisam mogao zaboraviti. Neosporno je da je Zoran, moj dragi pratilac, bio uz mene do samog kraja, kako je pjevao pjevač. No, od tada Goca Božinovska, poznata pjevačica, više nije u bliskom kontaktu s bivšim partnerom. Do 1996. Goca i Zoran Šijan, njen najbliži čovjek, bili su susjedi.
Šijan je te godine odlučio ostaviti Gocu i njihovu djecu Zorana i Mirka zbog druge žene. Unatoč ovakvom raspletu događaja, Gorana, žena koja je zarobila Šijanovo srce, rodila je njihovo dijete samo tri tjedna prije Šijanove tragične smrti. U svemu ovome, Goca nijednom nije branila svojoj djeci da se druže sa mlađim bratom ili sestrom, niti je rekla ijednu negativnu riječ o njemu.
BIOGRAFIJA
Rođena 1965. u Samaili kod Kraljeva, Gordana Goca Božinovska prisjeća se lijepog djetinjstva, unatoč skromnom načinu života. Budući da joj je samo otac radio, a majka domaćica, imali su financijskih poteškoća. Ipak, ljubav prema glazbi prenijela joj je majka, iako se ona sama pjevanjem zbog tadašnje neuglednosti nikada nije bavila.
Goca je oduvijek maštala da napusti svoje selo i upiše fakultet u Beogradu. Samaila nikad nije osjećala pripadnost. Gocina strast prema pjevanju javila se od malih nogu, a Lepa Lukić joj je bila idol. Goca je čak pisala Lepi, nadajući se da će je usvojiti. Iako je njezin talent bio očit njezinim roditeljima, njezin je otac inzistirao da završi školu prije nego što nastavi pjevačku karijeru.
Jedne kobne večeri Goca je sa starijom sestrom i prijateljima izašla u kafanu “Kod Ruže”. S obzirom na nedostatak sredstava da pokriju troškove pića, dečki su bili pred dilemom – ili oprati suđe ili pjevati serenadu gostima kako bi podmirili dug. Odlučili su se za potonju opciju. Kako je Goca sama ispričala u intervjuu, njen melodični nastup uz pratnju orkestra digao je cijeli lokal na noge. Vlasnica lokala Ruža nije gubila vrijeme ponudivši joj posao. Uz prvu plaću počastila se toplom dekom i setom šalica za kavu.
Goca je nastavila da pokazuje svoj vokalni talenat u restoranu “Kod Ruže”, ali je ubrzo počela da zabavlja publiku uz orkestar u Vrnjačkoj Banji. Svirke bi se protezale do ranih jutarnjih sati, a Goca bi u pola šest morala da uhvati voz za Kraljevo. Po dolasku na željeznički kolodvor, utjehu bi nalazila u kratkom drijemanju ispred škole prije odlaska na nastavu. Goca je svoje noćne aktivnosti morala tajiti od roditelja. Nakon što je otkrio prirodu njezine strasti, otac je pribjegao šokantnom činu zastrašivanja mašući dijelom crijeva u njezinoj školi, nadajući se da će je odgovoriti od svojih pjevačkih ambicija pred svojim vršnjacima.
Međutim, nije pokolebana ovim zastrašujućim prikazom, Goca je ustrajala i nastavila da pokazuje svoj talent na raznim mjestima kao što su restorani, barovi, vjenčanja i druge vesele prilike. Paralelno je marljivo pohađala gimnaziju u Kraljevu. Nakon što je diplomirala, njezin je otac preuzeo inicijativu da je upiše na Zavod za zapošljavanje, s ciljem da joj osigura stabilnu poziciju u državnom poduzeću.
Prisjećajući se svog prvog razgovora za posao, mlada pjevačica opisala ga je kao duboko potresno iskustvo. Obuzeta svojom nepokolebljivom željom da nastavi glazbenu karijeru, shvatila je da su je svladale suze i drhtanje. Na kraju je njezin otac prihvatio neporecivu istinu da je njegovoj najmlađoj kćeri suđeno da postane pjevačica.
