– U današnje vrijeme kada je kupovina nekretnine prava misija, sve veći broj mladih bračnih parova se odlučuje na početku živjeti sa roditeljima. Međutim, koliko god sve to izgledalo lijepo i bajno, ipak sa vremenom se krenu javljati razni problemi….
Budući da sam odrastao u kućanstvu koje daje prednost marljivosti i ustrajnosti, uspio sam postići financijsku autonomiju usred izazova današnjeg gospodarskog okruženja. Vlastitim trudom uspješno sam kupio stan i odgovorno izvršavao kreditne obveze, a sve to bez ikakve pomoći roditelja. Nadalje, nabavio sam izuzetno vozilo kako bih još više naglasio svoja postignuća. U intimnom krugu moje obitelji, usputno se priznaje da njihova kći posjeduje skromnu narav. Unatoč velikom bogatstvu, za nju to nije imalo nikakav značaj.
Kako bih spriječio bilo kakvu štetu, oprezno sam joj predložio mogućnost odlaska ili suočenja s deložacijom. Iako možda nisam kategoriziran kao imućan, isto tako se ne smatram oskudnim. Dodatni dio: Ovdje je rekreirana verzija teksta: Priča koja daje mudrost: Žena preklinje svog partnera da preseli njezinu majku u ustanovu za nemoćne. Nepokolebljiva predanost i neumorna odanost koju majka posvećuje odgoju svoje djece doista je izvanredna, a ona to čini bez ikakvog izražavanja pritužbi. Kako vrijeme prolazi, njezina djeca nalaze društvo i osnivaju vlastite obitelji, donoseći joj ogromnu radost i osjećaj ispunjenja.
Povremeno može doći do sukoba između nove nevjeste ili zeta i svekrve, uzrokujući napetost u njihovom odnosu i otežavajući nevjesti da se suoči sa ženom koja je odgajala njezinog supružnika. U ovom konkretnom primjeru, postoji mladić koji se nedavno oženio i ima majku koja je u poodmaklim godinama. Jednog dana, nakon što je njegova žena završila s obrokom i povukla se u svoje odaje, njezina je majka izrazila svoju zabrinutost. Zatražila je od svog sina da ode i provjeri svoju ženu, uvjerivši se da je dobrog zdravlja i da nije otišla u krevet praznog želuca. Sin je, pod dojmom da njegova draga supruga nije dobro, otpratio ju u sobu i upitao je kako se dobro osjeća i zašto je izostala sa zajedničkog obroka.
Njegova žena je izrazila svoju nemogućnost jesti zbog odbojnosti prema nečistim rukama njegove majke. Ruke, istrošene od neumorne predanosti koju je pokazala u odgoju sina, izazivale su nelagodu kod supruge. Tražeći smjernice, raspitao se za njezinu preporuku. Ona je odgovorila: “Najprikladnije rješenje bilo bi je preseliti u ustanovu za njegu.” Nudeći joj podršku, umirio ju je, rekavši: “Molim te, nemoj se uzrujavati, ljubavi moja. Rješavanje ovog pitanja će se održati sutra. Ključno je imati na umu da smo tog dana ljubazno pozvani u vašu rezidenciju. Po povratku ću otpratiti majku u starački dom.
Naš plan za sutra je dovesti moju majku u tvoju kuću na podnevni obrok. Stigao je sljedeći dan i čovjek, njegova žena i majka krenuli su u posjet rodbini svoje žene. Međutim, njegova je majka bila primjetno odsutna za stolom i živjela je u zasebnoj sobi. Prigušenim glasom upitao je svoju ženu gdje mu je majka i zašto ne sudjeluje s njima u večeri. Dobivši uvjeravanje od svoje žene, našao je utjehu u njezinim riječima: “Nemoj se uznemiravati, ona ruča sama u zasebnoj sobi!” Potaknut znatiželjom, upitao je: “Jeste li je ostavili bez pratnje u toj prostoriji?” i ona je potvrdila da je to istina.
Sjedeći na kauču, čovjek je nastavio artikulirati svoja razmišljanja. Prenio je: “Dragi zete, imperativ je da shvatiš našu nepokolebljivu želju za zadovoljstvom naše kćeri. Ona punim srcem ima pravo živjeti unutar ovih zidova samo s tobom. U nadi da će pronaći rješenje za svoju majku, izrazio je nepokolebljivu predanost svojoj ženi, uvjeravajući je da će riješiti problem bez odlaganja i pružiti joj prijeko potrebnu utjehu. Dok su se svi okupili oko stola, spremni uživati u svom obroku, on je bio jedini koji se suzdržao od uživanja. Zbunjen njegovim nedostatkom apetita, njegov svekar upita: “
Zete, što nije u redu? Zašto ne jedeš?” S uvjerenjem u glasu, odgovorio je: “Jednostavno se ne mogu natjerati da jedem kad vidim prljavštinu na tvojim rukama… Zaraženo stanje vašeg srca ogleda se u stanju vaših ruku!” S naletom odlučnosti, ustao je sa svog sjedala i zaputio se do majčine sobe, gdje je kleknuo pokraj nje i nježno joj poljubio ruku. Shrvan emocija, on je izjavio: “Majko, hajdemo!” Zbunjena, starija žena je upitala: “Ali moje dijete, kamo smo se uputili?” prošaptao: “Majko, putujemo u raj! Ja ću te pratiti u nebo. Ako te moja vlastita sreća oduševi, onda ćemo zajedno krenuti na ovo putovanje, draga moja majko.
