– Za danas smo vam spremili dvije jako zanimljive teme, a koje su itekako čitane u posljednje vrijeme. Prvo je jedna ispovijest starijih roditelja, a nakon toga govorimo o Ildi Šaulić i njenom privatnom životu….
U mladosti je Ilda Šaulić iskusila nomadski način života jer je njezina majka Gordana Šaulić svakih nekoliko godina često selila njihov dom. Dok je Šaban bio živ, Goca je često mijenjala mjesto stanovanja. Tako je došlo do zabavnog incidenta u kojem je glazbenik nakon nastupa zabunom pokušao otključati tuđa vrata, priču koju je kasnije uz smijeh podijelio u medijima. Nakon nomadskog djetinjstva, Ilda je konačno pronašla stabilnost i stvorila udoban dom za sebe, svog supruga Bojana Vučkovića (uspješnog poslovnog čovjeka) i njihovu kćer Emu. Ulijevajući ljubav u svaki detalj, svoj je kutak svijeta pretvorila u utočište. Dok su mediji povremeno bacili pogled na ovu mirnu oazu, Ilda je oduvijek čuvala američko imanje svoje obitelji od znatiželjnih pogleda.
Nedavno je došlo do promjene u Ildinoj rutini. Točnije, na “Instagramu” je podijelila sliku svog stana u New Yorku, koji posjećuje svake dvije godine na duže vrijeme. Razlog ovih posjeta je suprugov posao jer više vole biti zajedno. Nije tajna da je pronašla i mogućnosti zaposlenja u SAD-u. Potaknuta svojom strašću prema tenisu, preuzela je ulogu predavača, točnije trenerice, te je na tom polju pokazala iznimnu vještinu. Bez sumnje, kćerka Šabana Šaulića i njen partner proživljavaju očaravajuću književnu egzistenciju, bilo da žive u Srbiji ili Americi.
No, imanje koje posjeduje u New Yorku zaista izaziva zavist. Izvanredan stan sa zadivljujućim pogledom na Empire State Building može se diviti iz dnevne sobe. Panorama koja oduzima dah dodatno je naglašena cijelim zidom ukrašenim velikim prozorima, dok je udoban namještaj postavljen tako da gleda na ovu izvanrednu značajku.
BONUS PRIČA:
Žena, koja je navršila pedeset godina, imala je živahno, optimistično držanje i postigla je velika postignuća u raznim aspektima svog života. Uložila je ogromne napore da ostvari ispunjen obiteljski život, uspješnu karijeru i cijenjena prijateljstva. Međutim, usred svih njezinih postignuća, postojala je jedna briga koja ju je teško opterećivala – njezini roditelji. Na iznenadan i dramatičan način, njihova je mladost nestala. Pojedinci koji su nekad bili živahni i optimistični preko noći su se transformirali u delikatne i pokorne osobe. Kad je ušla u njihov stan, ispunjena iščekivanjem, težnjama i pozitivnim pogledom, susrela ju je teška prisutnost starosti i miris pokvarene hrane. Užurbano, mahnito, otišla je do hladnjaka i dohvatila predmet koji je tamo bio pohranjen dulje vrijeme, na kraju se pokvario i ukiselio.
Kako bi popunila sadržaj hladnjaka, napunila ga je izvrsnim staklenkama unaprijed pripremljene kuhinje koja dolazi iz vrhunskog restorana. Odmjerenim koracima otišla je do ormara, uzevši svježu košulju za oca i netaknuti ogrtač za majku. Sijajući od ponosa, pažljivo ih je stavila na vješalice, ukrasivši ormar njihovom prisutnošću. Ogorčeni pogledi izmjenjivali su se između njezinih roditelja, koji nisu htjeli osporiti njezinu izjavu. Njihova šutnja govorila je mnogo. Kad se nakon tjedan i pol dana vratila u posjet, posude s hranom iz restorana ostale su potpuno netaknute. Uz njih se kuhao kiseli kupus. Njeni roditelji su sami pripremali i konzumirali obrok, potpuno zanemarujući hranu iz restorana.
Dok je tata željno iščekivao njezin dolazak, odjenuo je svoju voljenu kariranu košulju, čiji su laktovi bili izlizani, otkrivajući djeliće njegove kože. U međuvremenu, mama je odlučila odjenuti svoju omiljenu kućnu haljinu iz 1980-ih, ostavljajući svoju noviju odjeću netaknutu i visjeću u ormaru. Osjećajući se potpuno zasićenom, žena je došla do svoje točke pucanja. Impulzivno je zgrabila majčin iznošeni zimski kaput, uzviknuvši: “Mama, ovo imaš već dva desetljeća! Praktički je prastaro! Vrijeme je da to pustiš!”
- Brzim pokretom bacila ju je u smeće. Umjesto tradicionalnog kaputa, poklonila joj je raskošnu bundu. Izrađen od svile, ovaj je kaput graciozno prigrlio lik moje majke. S velikom pažnjom, moja ju je majka pokušavala nositi, nježno je ukrašavajući odjećom. S nježnim osmijehom izrazila je svoje strahopoštovanje, uzviknuvši: “O moj Bože, ovo je apsolutno savršenstvo”, dok ju je nježno skinula i s velikom pažnjom objesila u ormar. Kći je radosno uzviknula:
“Sada ga stalno nosi! Godinu dana nakon majčine smrti, njezina kći počela je organizirati ormar i naišla na iznenađujuće otkriće. U dubini ormara bila je pomno složena bunda od lisičjeg krzna, potpuno nova i još uvijek ukrašena originalnom etiketom. Nikada nije nošena, niti jednom! Sa suzama koje teku niz lice, žena koja je odbacila majčin iznošeni kaput, zamijenila raskošnom bundom, a onda došla do bolne spoznaje da je njezina majka cijelu zimu provela ili besciljno lutajući ili zatvorena među zidovima njihova doma, neutješno jecala.
Dok sam sjedio i slušao učenika kako prepričava priču, preplavio me osjećaj težine. Kao da je opisivao greške koje sam napravio u vlastitom odnosu s roditeljima. Poznavanje njegovog “trika” iskradanja stvari iz hladnjaka pogodilo me. U pokušaju da razjasni, moja majka je ponudila objašnjenje da su te kosti bile posebno namijenjene mačkama. U dvorištu je marljivo hranila mačji pratilac. S vremenom je došlo do značajne akumulacije njihovih skeletnih ostataka, što je rezultiralo neodoljivim i nepodnošljivim mirisom.
