– Mi se malo vraćamo u evergrin vrijeme, kad aje muzika, film, ali i svi ostali segmenti života bili puno bolji nego danas. Jednostavno,. živjelko se bez pritiska, a mi danas govorimo o ženama iz tog perioda koje su bile priča za sebe. Prirodna ljepota, bez puno šminke, a plastične operacije kao pojam nisu niti postojale.
Ljubica Jović, poznata i kao jugoslavenska Marija Šel, od samog početka svoje profesije osvajala je gledatelje svojim izuzetnim talentom. Otkrivanje njezinog talenta kao istaknute glumice u svijetu kinematografije pokazalo je njezinu briljantnost, navodeći kritičare da joj predviđaju uspon kao jedne od najcjenjenijih glumica u našem okruženju. Ove su se prognoze pokazale točnima, jer su se njezina neodoljiva privlačnost i intelekt pojavili kao njezini adut bez premca.
Ljubica je podijelila svoje viđenje svog glumačkog puta, otkrivši da za razliku od mnogih djevojaka, to nikada nije bio njen san. No, tek nakon početnog iskustva s kazalištem počela je gajiti ljubav prema njemu, i tu je sve polako i počelo. Njezina težnja sada je njegovati vlastiti osebujni stil i suzdržati se od uspoređivanja s drugima.
Kroz svoju blistavu karijeru, koja se proteže od glavne uloge u filmu “Pukotina raja” do danas, stekla je izniman ugled i nastavlja neumorno raditi u svom devetom desetljeću. S vremenom su nas oduševile njezinim zadivljujućim portretima u televizijskim serijama poput “Kud puklo da puklo”, “Ponos Ratkajevih” i “Najbolje godine”. U doba Jugoslavije krasila je filmsko platno u zapaženim produkcijama kao što su “U registraturi”, “Fiškal” i “Borčina u grlu”, između mnogih drugih, kasnih 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih. No, na pozornici ona istinski blista jer je svaki njen nastup popraćen burnim pljeskom, što je potvrda njezinog golemog uspjeha.
Od početka televizije 1956. godine, bio sam svjedok svake faze njezine evolucije. Tijekom tih prvih godina svi su se programi emitirali uživo, što je zahtijevalo detaljnu pripremu i duboko razumijevanje scenarija. Morali smo pažljivo sinkronizirati kadriranje koristeći tri elektroničke kamere. Naravno, u to vrijeme sve je bilo monokromatsko. Revolucionarna serija “U registratura” najavila je prelazak na snimanje u boji. Promjene koje su se od tada dogodile bile su ogromne. Ipak, dokle god postoji potražnja za mojim talentima, ustrajat ću u svom zanatu – naglasila je.
Došavši na ovaj svijet 20. travnja 1936. u Banjoj Luci, školski put vodi je u karlovačku gimnaziju. Početke glumačke profesije zbiva se unutar zidova karlovačkog Kazališnog studija mladih, gdje je oživjela lik Majke Tile u predstavi “Plava ptica”. Nakon toga nastavila je usavršavanje glume na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji prije nego što je postala članica cijenjenog Zagrebačkog dramskog kazališta.
Privlačnost romantičnih veza nedvojbeno je zadivljujuća.
Što se tiče osobnog života, Ljubica se susrela s višestrukim vezama. Dok se školovala, odlučila se udati za voditelja Sašu Zalepugina. Osim toga, imala je kratkotrajni brak s glazbenikom. No, 2005. godine otkriva pravu ljubav s Fedorom Čapekom, osobom s kojom se poznaje još iz studentskih dana. Snaga njihove veze očita je jer je u 69. godini života bez straha odlučila krenuti na svoje treće bračno putovanje.
Živeći u neposrednoj blizini Züricha, s velikim joj je zadovoljstvom preuzeti ulogu bake Fedorovljevoj unuci, iako nema svoje biološke djece.
