– Je li se u posljednje vrijeme puno raspravljalo o Drugom svjetskom ratu, posebno u vezi Ukrajine i uplitanja Rusije? Sve stvari, uključujući i miris novog globalnog sukoba, jednostavno su predivne. Danas vam pričamo tragičnu priču iz sredine Drugog svjetskog rata…

Tijekom Drugog svjetskog rata NDH je bilo naseljeno Jadovnim, logorom kojim je upravljao ustaški režim. Cilj joj je bio sustavno iskorijenjivanje Srba i Židova. Logor je povezan s praksom bacanja pojedinaca u duboke rupe, nakon čega je uslijedila smrt mnogih ljudi 1941. godine. Žrtve su imale smrtonosne ozljede koje su izazvane nesrećom, dok su drugi umrli od gladi, dehidracije i nezbrinutih rana.

Među trezvenicima bilo je pojedinaca koji su prkosili svakoj vjerojatnosti. Jedna žena, koja je tijekom 20 dana zatočeništva u jami svjedočila nevjerojatnim zvjerstvima, pokušala je svoje iskustvo podijeliti s kamerama. Ovaj utjecajni segment serije brzo je postao popularan na TikToku i drugim platformama društvenih medija, a popularnost munjevito raste. Natjerali su nas da uđemo u pećinu, zatim su natjerali svaku obitelj da uđe u jamu. Ženu su uhvatili i prijetili joj:

“Uništi sliku svoje majke, nema ti spasa.” Dvije osobe su je uhvatile i pokušale baciti dolje. U očajničkom činu preskočila sam samu sebe, rekla je, prisjećajući se kako se osvrnula dok je padala. Prisjeća se nesretnog slučaja da je stao na hrpu kamenja, što je dovelo do iznenadnog gubitka njegove cipele na odmorištu. Samo s čarapama: noge su mu bile ozlijeđene, a desna noga imala je ranu. Kako bi si pomogao, utjehu je potražio naslonivši se na zid. Pojedinci tonu u dno ponora, kolektivno preplavljuju vrh ponora u uzaludnom gnjevu. Odzvanjao je njihov šapat, mješavina užasa i gađenja zbog brutalne sudbine koja ih je zadesila.

Oštro kritizira one koji su pali na kantu za smeće, vičući: “O, kako sam ja nesretan, majko moja, spasi me!” Što vjeruju da će im pomoći? Bog? Nakon što su smješteni u jamu, bombardirani su mnoštvom bombi i kamenja. Kako je večer odmicala, okupili smo se oko mladih, osjećajući iste tjeskobne osjećaje kao zaštitnički nastrojena majka kokoš. Odjednom su iz sjene izašle tri osobe. Njihove riječi ponovile su molbu: “Hajde, ponesite svoju valutu i satove ili nešto slično.” Nisu uspjeli prepoznati puni opseg svojih planova, odabrali su mladu ženu i još dvojicu muškaraca i maknuli ih.

Nažalost, bili su svjedoci njihove kasne smrti, ali su se umjesto toga vratili u svoje beživotno stanje. Mlada djevojka je izložena zastrašujućem činu nasilja, a zatim je odbačena bez naše pomoći. Svladani strahom i nemoći, mi osiromašeni pojedinci smo šutjeli, nesposobni intervenirati. U tom mračnom razdoblju stradalo je mnogo ljudi, stradao je veliki broj nedužne djece. Nedostatak vode bio je najveća briga, jer su ljudi koji su bili očajni uzimali vlastiti urin kako bi preživjeli. Važno je napomenuti da je i usred te strašne situacije baka uzela dijete u sebe. Osjetila sam posljedice trudnoće, potom rodila mrtvorođenče, koje nije bilo spremno za rođenje…

Stanovnici, koji su nalikovali pokopanom stanovništvu, kasnije su bili žrtve ušiju i crva. Nakon što sam ustao iz zemlje, agresivno stružem prljavštinu i otkrivam prisutnost crva koji mi klize po pregači i nogama. Truli miris našeg tijela toliko je snažan da se ne možemo a da ne zapitamo koliko ćemo dugo morati tolerirati ovaj odvratni miris. Tijekom Drugog svjetskog rata Jadovno je korišteno kao logor za istrebljenje pod vodstvom Juce Rukavine, ovaj režim je eliminirao Srbe i Židove u NDH.

Ovaj logor je započeo niz od 26 zatvora koji su bili namijenjeni koncentraciji u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag bio je odredište za Srbe i Židove iz cijele zemlje, te su osobe po dolasku u kompleks pogubljene. Nehumano ponašanje u ovom logoru okončano je 24. lipnja 1941. Suprotno uvriježenoj zabludi, smrtni slučajevi na ovom području nisu bili ograničeni samo na Srbe iz Like i okolnih mjesta. Velebitske špilje, paška stjenovita obala i morske dubine u blizini otoka svjedočili su nasilnoj smrti brojnih Srba, Jeda i Hrvata u Bosni, Hercegovini i Sremu.

Iz kaznionice u Gospiću logoraši su transportirani na Velebit i Pag, prolazili su kroz sabirne centre Stupačinovo i Ovčaru. Na željezničku stanicu Gospić transportirani su NDH-vagonima iz svih krajeva NDH. Tijekom 132 dana, od 11. travnja do 21. kolovoza 1941., nevjerojatan broj od 42.246 pojedinaca, uključujući muškarce, žene i djecu, prošli su ovaj put do točke apsolutne boli. Od ukupne populacije, 40.123 osobe su barbarski eliminirane najnehumanijim metodama.

Talijanska vojska sudjelovala je u spašavanju oko 2000 osoba koje su navedene kao poginule. No, ustaše su ih kasnije prebacile u logor Jastrebarsko, a zatim u novostvoreni logor Jasenovac. Lokacija logora ostala je nepoznata nakon sukoba zbog velikih jama u kojima su odlagani leševi, od kojih su neke izgradili čak i Jugoslaveni kao oblik komunizma. Tek su 1980-ih identificirana dodatna mjesta s ostacima kostura. Počevši od 2009. godine razne organizacije, uključujući i Srpsko narodno vijeće,

Židovska zajednica u Hrvatskoj i njeni antifašistički saveznici priredili su svečanosti sjećanja u čast stradalih pripadnika logora. Zbog toga je 24. lipnja u Hrvatskoj proglašen Danom sjećanja na logor Jadovno. Izvorno izgrađen 1975., spomenik žrtvama logora održavan je 15 godina prije nego što je uklonjen 1990. U potrazi za zamjenom, napravljen je duplikat izvornog spomenika koji je pušten 2010. Nažalost, ovaj lažnjak nije t misteriozno nestaje u roku od samo 24 sata od otkrića.