– Sljedeća priča nam dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, i govori o jednom čovjeku koji je došao sa nevjerojatnom pričom. Naime, on je odmah pritvoren, ispitan je, a njegova priča je označena kao ludačka, a evo o čemu se radi….
Danas ćemo malo detaljnije istražiti ovu temu. U 21. stoljeću, vremenu obilježenom značajnim znanstvenim napretkom i tehnološkim napretkom, određeni pojedinci i dalje vjeruju u teorije zavjere i proročanstva, što dokazuje neobuzdano širenje ovih ideja na društvenim medijima tijekom pandemije COVID-19; dubina njihovih uvjerenja može biti izrazito iznenađujuća. Nostradamus, poznati francuski znanstvenik iz 16. stoljeća, često se smatra prorokom zbog njegovih kriptičnih katrena koji aludiraju na buduće događaje.
- Unatoč raznim naporima, nitko nije uspio točno protumačiti ova proročanstva. Oni koji su upoznati s njegovim radom tvrde da je dao točna predviđanja u vezi s nekoliko velikih povijesnih događaja, poput pokretanja dvaju svjetskih ratova i rušenja tornjeva blizanaca u New Yorku. Na Balkanu je Baba Vanga, poznata slijepa proročica iz Bugarske, vrlo cijenjena. Čak i danas postoje oni koji ističu svoju sposobnost predviđanja budućnosti, dijeleći svoje uvide uglavnom putem društvenih medija. Jedan značajan pojedinac je Bryant Johnson, Amerikanac koji se samouvjereno proglašava putnikom kroz vrijeme iz 2048. godine.
Njegova misija u našem dobu je upozoriti čovječanstvo o skorom dolasku izvanzemaljskih bića. Godine 2017. policija u Wyomingu privela ga je nakon dojava zabrinutih susjeda o neredu. U to je vrijeme Bryant bio pod utjecajem i prilično je nejasno opisao tko je on, tvrdeći da je doputovao iz budućnosti kako bi upozorio čovječanstvo o skorom dolasku izvanzemaljaca. Unatoč nevoljkosti da potraži liječničku pomoć, zamolio je policajce da ga odvedu do gradonačelnika njegova rodnog grada. Naknadno mu je određeno zadržavanje dok se ne otrijezni.
“BONUS TEKST”
Oznaka “izvanzemaljci” odnosi se na entitete koji dolaze s lokacija izvan Zemlje unutar golemog svemira. Egzobiologija je disciplina usmjerena na istraživanje ovog fenomena; međutim, još uvijek nisu pronađeni konačni dokazi koji potvrđuju postojanje izvanzemaljskog života. Unutar znanstvene zajednice ovaj pojam uključuje širok raspon životnih oblika, od jednostavnih bakterija do složenih čovjekolikih bića.
Istraživanja pokazuju snažan konsenzus među stručnjacima da je vjerojatnost izvanzemaljskog života značajna, uz mogućnost da određeni oblici života postoje u svemiru. Među znanstvenicima postoji konsenzus da ti oblici života nisu uspostavili kontakt sa Zemljom. Kada raspravljaju o mogućim staništima za život izvan našeg planeta, ukazuju na nastanjive planete koji se nalaze na određenoj udaljenosti od središta njihovog zvjezdanog sustava, slično Zemlji. Smatra se da ovi planeti trenutno posjeduju ili su nekoć imali vodu na svojim površinama tijekom svojih formativnih faza, što ih čini pogodnim za pojavu i evoluciju života.
Trenutno se Mars smatra primarnim kandidatom u potrazi za izvanzemaljskim životom, s dominantnim mišljenjem koje sugerira da je nekoć imao opsežne oceane koji su mogli olakšati rast jednostaničnih organizama. Unatoč tome, čak i uz opsežna istraživanja, uvjerljivi dokazi o postojanju života na crvenom planetu i dalje su nedostižni. Tekuću raspravu potaknuli su posredni nalazi, uključujući meteorit ALH 184001 koji je pronađen u Allan Hillsu na Antarktiku 1984. godine. Mikroskopska analiza ovog meteorita ukazala je na potencijalne znakove organizama, intenzivirajući raspravu o ovom otkriću.
Trenutno se Europa, Jupiterov mjesec, i Enceladus, Saturnov mjesec, smatraju primarnim kandidatima za mogućnost izvanzemaljskog života. Godine 1996. svemirska letjelica Galileo došla je do revolucionarnog otkrića kada je identificirala gejzire na Europi. Ovo je otkriće osnaženo daljnjim potvrdama 2014. i 2016., koje su potkrijepljene značajnim dokazima koji upućuju na prisutnost oceana ispod površine. Predviđajući budućnost, svemirska letjelica Europa Clipper trebala bi stići u Europu 2026. godine, poduzimajući misiju istraživanja potencijalnih pokazatelja života dok promatra zadivljujuće gejzire s visine.
Postojanje značajne vodene mase ispod Enceladusove površine čini se vrlo vjerojatnim. Početkom 2006. NASA-ina svemirska letjelica Cassini snimila je slike koje sugeriraju da bi tekuća voda mogla izbijati iz gejzira na Enceladusu, nudeći dodatni dokaz o oceanu. Kasnije, 2014., radarska mjerenja ukazala su na veliki rezervoar vode koji se nalazi oko 10 km ispod Južnog pola. Štoviše, otkrića iz 2015. potvrdila su postojanje globalnog oceana na Enceladusu, budući da su fluktuacije u vibracijama otkrivene u različitim regijama.
