“Jutros sam bio u autobusu i vidio trudnicu staru oko 7-8 mjeseci kako stoji, a nitko se nije udostojio ustupiti joj mjesto.
Pored nje je stajala 15-godišnja djevojčica svježe ofarbana na prvi dan škole sa slušalicama u ušima…
Sve je bilo na svom mjestu, osim kulture… I ja sam bila trudna, pet mjeseci, i iako sam bila samo nekoliko metara od trudnice, ustala sam i zamolila mladu trudnicu da dođe i sjedne, i zatim sam prišao onoj gdje je stajala oko djece.
Djevojci sam odmah skinula slušalice s ušiju i zamolila je da ustane kako bih ja mogla sjesti jer sam trudna. Ništa mi nije odgovorila, samo je stavila slušalice na uši i nastavila slušati glazbu.
Stalno sam joj vadila slušalice iz ušiju i molila je da ustane jer sam trudna i bole me noge, a onda mi je besramno i grubo odbrusila: “Budalo stara, izvadi mi slušalice opet Skini ih i nisam ti ja kriva što si zatrudnjela.”! ! ! Možete misliti šta mi je odgovorila ta mala djevojčica… Ostala sam jednostavno bez teksta.
Stojala sam idućih 20 minuta i niko mi nije ustupio mjesto… I dan danas razmišljam o toj situaciji i ponekad se zapitam kakvi smo mi to ljudi? Svi su postali bezosjećajni i mrzovoljni. Nema više ljubavi, nema više zadovoljstva niti sreće u ljudima.
Baš sam se nekako razočarala i pitam se da li još negdje na ovom svijetu ima neko ko poštuje starije toliko bar da je spreman da ustupi mjesto u javnom prevozu trudnici, invalidu ili starijoj osobi.”
