Italijani su kao što svi znamo eksperti za kafu, a u današnjem članku ćemo pisati o savjetima koje oni daju o tome kako da pijete pravu kafu.
Kulturi ispijanja kave u Italiji se pristupa s velikom ozbiljnošću i postoje specifični protokoli u vezi s naručivanjem i konzumacijom kave u talijanskim kafićima i barovima koji mnogim pojedincima iz Britanije možda nisu poznati.
Britanci su poznati po svojoj sklonosti cappuccinu, često ga traže u bilo koje doba dana, uključujući i nakon večere uz desert. Nasuprot tome, u Italiji naručivanje cappuccina poslije 11 sati može dovesti do nezadovoljstva konobara.
Ova se smjernica temelji na ideji da je cappuccino primarno jutarnji napitak, koji se obično sastoji od jednakih omjera espressa, mlijeka na pari i pjene, te se obično uživa uz slatka peciva ili kroasane.
Kada pojedinci u Britaniji zatraže cappuccino nakon 11 sati, Talijani to doživljavaju kao kršenje bontona. U tom se trenutku smatra prikladnijim prijelaz na hrabrije opcije kave, poput macchiata ili espressa, koji se tradicionalno piju bez dodatka mlijeka ili šećera.
Iako ne postoje zakonska ograničenja u vezi s konzumacijom cappuccina nakon 11 sati, malo Talijana konzumira ovo piće nakon ručka. Većina se suzdržava od uživanja u cappuccinu nakon obilnog obroka, jer kombinacija mlijeka i kave može predstavljati izazov za probavu.
Elizabeth Minchilli, spisateljica hrane sa sjedištem u Rimu, artikulira da se, u ovom kontekstu, mlijeko smatra teškim za probavu. “Iako je prikladno za obilan doručak, čaša toplog mlijeka nije poželjna nakon obilnog obroka”, primjećuje Minchilli.
- Nadalje, preferencija Talijana prema slatkom doručku u odnosu na obrok od mesa i jaja može se pratiti unatrag do povijesnih faktora, tijekom kojih se meso smatralo luksuznom robom rezerviranom za glavne večernje obroke.
“Italija je, u svom povijesnom kontekstu, bila pretežno agrarna i osiromašena”, primjećuje Francine Segan, talijanska povjesničarka hrane. “Doručak se obično sastojao od ostataka, često tvrdog kruha koji je bio namočen u mlijeko.
BONUS TEKST
Od davnina su ljekovita svojstva češnjaka prepoznata kao učinkovit prirodni lijek u borbi protiv virusa i prehlada. Osobito ga je važno uvrstiti u svoju svakodnevicu tijekom zimskih mjeseci kada vladaju virusne infekcije.
Opće je poznato da se naš imunološki sustav oslanja na sposobnost tijela da se obrani od utjecaja vanjskih elemenata kako bi se zaštitio od bolesti. Češnjak (Allium sativum) je moćan saveznik u tom pogledu. Češnjak, zeljasta biljka s podzemnom lukovicom i stabljikom visokom do jednog metra, pruža pravu zaštitu. Srećom, češnjak je u našim krajevima lako dostupan za konzumaciju tijekom cijele godine.
Opsežna znanstvena analiza potvrdila je da se češnjak sastoji od približno 200 moćnih spojeva, uglavnom koncentriranih u lukovici, iako se cvijet, stabljika i lišće također koriste u kulinarstvu. Češnjak se može pohvaliti bogatstvom esencijalnih nutrijenata, uključujući adenozin, alicin, aminokiseline, dijetalna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzime, vitalna ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor, i fosfora. Ovaj svestrani sastojak može se konzumirati i sirov i kuhan, a služi kao divan dodatak raznim jelima, a ujedno djeluje i kao prirodni konzervans za sprječavanje kvarenja hrane.
- Stoljećima u prošlosti, Kinezi su češnjak koristili kao temelj za brojne ljekovite pripravke. Unutar naše tradicionalne prakse liječenja, češnjak ima cijenjeni status univerzalnog lijeka za mnoštvo bolesti.
Češnjak, svestrani sastojak, stekao je popularnost kao glavna namirnica u narodnoj kuhinji, služeći i kao jeftina opcija i kao oblik preventivne medicine. Među općom populacijom, češnjak se smatra lijekom za sve, koji ulijeva nepokolebljivo povjerenje. Tijekom povijesti, tijekom izbijanja bolesti kao što su tifus, kolera, kuga, dizenterija i gripa, češnjak se dosljedno preporučivao i koristio kao preventivno i kurativno sredstvo. Posljednjih godina razvijene su i tablete i kapsule s češnjakom za osobe koje možda ne cijene okus i miris svježeg češnjaka.
