– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o Meši Selimoviću i njegovom privatnom životu. Jednostavno, Meša Selimović, bio je i više nego posebna osoba, i Tuzla, kao njegov rodni grad bili su premali za njegove apetite, pa se zato preselio u Beograd….
Otkako je u ovim krajevima izbio nesretni rat, postoji snažan pritisak za razdvajanje na temelju vjere i nacionalnosti. U prošlosti su mješoviti brakovi bili uobičajeni i rijetko su se suočavali s problemima. Danas izdvajamo dobro poznati mješoviti brak. Priču Darke Božić i Meše Selimovića obilježila je duboka ljubav i obostrano divljenje. Njihova je veza cvjetala iako je ona prakticirala pravoslavlje dok je on bio muslimanskog podrijetla, razlika koja nije spriječila njihovu vezu.
Pjesme Meše Selimovića obilježene su dubokim psihološkim i moralnim ocrtavanjem karaktera, istraživanjem ljudskih slabosti i vrlina, uz sukob dobra i zla, te naprezanja poštenja i laži. Rođen je u Tuzli 26. aprila 1910. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Za sebe je rekao: “Ja sam iz muslimanske obitelji, iz Bosne, ali sam po nacionalnosti Srbin. Ovog pisca vlasti nisu zaobišle; uhićen je zbog sudjelovanja u Narodnooslobodilačkom pokretu, iskazujući aktivno političko sudjelovanje kao član Komunističke partije Jugoslavije. Ipak, izuzetna uloga Meše Selimovića kao profesora je ono što pojedinci iz njegovog vremena najčešće povezuju s njim.
Dok su neki kritičari isticali njegov nedostatak talenta, važno je priznati da je bio vrlo pismen. Matija Bećković osvrnuo se na svog starijeg kolegu Mešu Selimovića, napominjući: “Nitko od profesora koje sam susreo nije pokazao takav način izražavanja, niti je posjedovao tu pojavu niti je vladao područjem kako klasičnih tako i modernih književnih djela. Majstorstvo jezičnih zavrzlama, zajedno s aforizmima i rezoniranjem koje je artikulirao, stoji kao dokaz božanskog dara, potpuno ukorijenjenog u vjeri u umjetnost.
Žena koja je Meši ponudila udoban krevet, izglačala mu košulje i poljubila ga prije puta, koja je otvoreno poštovala želje svog muža i bila spremna pratiti ga bilo gdje za njihovu sreću, zvala se Daroslava – Tamni Božić. Darkin Meša se neprestano nalazio u blatu ljudskih nedjela, okružen zlobnim glasovima koji su ga željeli potkopati, što mu je samo odvraćalo pažnju od vlastite nesposobnosti da značajno utječe. Upadala je u oči potpuna ravnodušnost prema dobrobiti čovjeka koji je tako značajno pridonio svojim društvenim i književnim angažmanom.
Nakon toga, Meša Selimović se s obitelji preselio u Beograd, gdje su mu na raspolaganju bili prijatelji koji su mu mogli pomoći ako zatreba. Prije odlaska napisao je pismo prijatelju u kojem stoji: “Život u Bosni može biti i iscrpljujući i težak, posebno za pojedinca koji stoji samo centimetar iznad prosječne visine. Taj dodatni centimetar, koji sam nenamjerno stekao, na kraju je doveo do moje smrti.” Dok su šetali Baščaršijom, Meša je jednom piscu rekao: “Danas odlazim i više se ne vraćam”. Ovo je bila istina o stvari.
U pratnji svoje Darke krenuo je iz Sarajeva za Beograd, gdje je uz društvo provjerenih prijatelja očekivao novi početak bez prijekora, animoziteta, šupljih gesta i političkih zavrzlama. U Beogradu je mir otkrivao družeći se s Dobricom Ćosićem i Antonijem Isakovićem, a navečer se prepuštao omiljenom hobiju pisanju. Sjedeći pored njega, njegova suputnica Darka bi ili heklala ili čitala. Nakon što je Meša završio neko poglavlje, Darka se pretvarala u revnog slušatelja, upijajući svaku njegovu riječ.
Svojim književnim prilozima Meša Selimović je ukazivao na nedostatke čovječanstva, posebno se fokusirajući na njegove najdublje nedostatke. Fraza “Tko propusti ljubav, propusti život” sažima značajno životno načelo, nudi osebujnu perspektivu i djeluje kao izvor radosti u koji se ulijeva ljubav. Nakon što je Mesha preminuo, prišla je žena koja je bila upoznata s njegovim spisima i upitala je: “Gospođo, kao kći generala, što ste vidjeli u muslimanskom Meshi?”
Odgovorila je: “Čovjek koji je cijenio ljudskost, bez obzira na identitet. Snaga njihove ljubavi bila je neusporediva. U večeri njegove smrti, njegovom suradniku Bećkoviću rekla je: “Da sam znala da se neće vratiti cijelu noć, odlučila bih leći i spavati pored njega!” Iako je opcija da mu se pridruži u smrti bila ona koju bi prihvatila, naposljetku je odlučila poštovati njegove želje do samog kraja, pazeći da posljednje želje njezine voljene Meshe ostanu neokaljane sve dok ona sama ne utone u vječni san.
