– Slijedi jedna jako zanimljiva priča, koja nam dolazi iz Srbije. Život na selu nije uopšte jednostavan ni lagan, ali ipak imamo mladih parova, koji ugodnost gradskog života zamijene za težak život na selu, te da žive od plodova svoga rada.
Smešteno u jugoistočnom delu pirotskog basena, selo Sukovo nalazi se na levoj obali reke Jerme, oko 18 kilometara udaljeno od Pirota.
- Smješteno među brojnim brežuljcima smjestilo se šarmantno selo Čelanovci u kojem žive samo dvije osobe. Siniša i Višnja Janković odlučili su da pobjegnu od gradske vreve i nastanjuju svoju rezidenciju na ovoj mirnoj lokaciji. Par se nalazi uronjen u bogato prirodno okruženje, okruženo veličanstvenim hrastovim šumama i obiljem divljih voćaka koje nude slatke poslastice i priliku za izradu domaće rakije.
Mjesto koje zovemo dom nalazi se na samom vrhu, do njega nema puta. Mi smo za sada jedini stanovnici ovog kraja, iako ima povremenih posetilaca, priča za Kurir Siniša Janković (39), Zrenjaninac.
Boraveći u Pančevu, dugo je gajio čežnju da boravi u tišini sela. Ova težnja se na kraju ostvarila prije nešto više od godinu dana. Slučajno, put ga je tokom početka pandemije Covid-19 odveo do manastira Sukovo, gde je slučajno naišao na svoju sada ženu Višnju (31) iz Šapca. Njihova skorašnja svadba održala se unutar svetih zidina istog manastira. Upravo ga je ovaj slučajni susret inspirisao da kupi seoski stan, zauvek promenivši njegov život.
U jeku pandemije korone, moj prijatelj se zaposlio u manastiru Sukovo. Došli su do mene, pozivajući me da pomognem u štali. U to vreme sam živeo u Pančevu i posedovao sam nekoliko koza. Čak i u urbanom okruženju, uvijek sam težio da prihvatim prirodan način života. Međutim, osjetio sam neodoljivu privlačnost, čežnju koju mogu opisati samo kao zov divljine, tjerajući me da napustim gradski život i potražim utjehu u planinama ili mirnom selu. Žudio sam za životom usredsređenim na moj posao i stoku, za životom u spokoju. Ovako se Siniša rado prisjeća tog perioda.
Sa dve torbe u ruci, doneo je odluku da proda svoje koze i krene u manastir Sukovo. Njegova reputacija marljivog i pouzdanog lica privukla je pažnju drugih, što je dovelo do dodatnih prilika za posao. Slučajno je naišao na napuštenu kuću na brdu, čiji je vlasnik nedavno preminuo. Pošto se zadatku posvetio nešto više od mesec dana, na kraju se vratio u Pančevo.
Nasljednici kuće su mi se obratili nakon božićne sezone i ponudili mi priliku da je kupim. Kada sam izrazio svoja finansijska ograničenja, objašnjavajući da imam samo oko 500 eura ušteđevine, uvjerili su me da novac nije problem. Ohrabrili su me da dođem i živim u kući, dogovorim se i radim na tome da to platim svojim tempom. Uzbuđena, podijelila sam vijest sa svojom majkom i očuhom, koji su se u početku nasmijali, ali su na kraju izrazili podršku. Majka me je uvjeravala da će mi pomoći koliko mogu.
Ugovarajući se sa prodavcima, kuću je stekao postupnim planom plaćanja. Za skromnu sumu od 1.500 eura dobio je kompletno namješteno imanje, sa njivom, dijelom šume, pa čak i rascvjetanim stablom šljive. Iako je kuća bila u zapuštenom stanju i nije imala kupatilo, imala je pristup struji i prirodnom izvoru vode.
- Siniša se priseća vremena kada su velike snežne padavine ostavile njihov put u katastrofalnom stanju, sprečavajući ga da priđe selu punih 10 dana. Srećom, imao je dalekovidnost da napravi zalihe brašna, masti, krompira i slanine, osiguravajući da ima dovoljno namirnica da se izdržava tokom tog izazovnog perioda.
U početku je proveo nekoliko mjeseci u samoći, da bi se potom, u godini prije ove, povezao sa Višnjom putem Facebooka. Iz te veze je procvjetala ljubav, a on i Višnja su 25. februara prethodne godine krenuli iznova, spakovali svoje stvari u dva vozila i krenuli sa 1.000 eura u posjedu.
Ulazak u takav stil života zahtijeva odlučnost i spremnost, jer nije mali poduhvat. Naše domaćinstvo čini 25 koza, jedna junica, zečevi, dve moravske svinje i kokoši, što sve doprinosi našoj samoodrživosti. Imamo čak i vlastitu zalihu domaćih jaja. Trešnja se posebno ističe u stvaranju domaćeg kvasca, kiselog mlijeka i sira. Prošle godine smo imali uspješnu baštu u kojoj smo uzgajali luk i krompir, a sačuvali staro sjeme za buduću upotrebu. Naš fokus je na proizvodnji zdrave, organske hrane, uključujući raznovrsno voće i povrće. Koristimo i obilje divljih kupina i ljubičica za slatke poslastice. Uz to, sakupljamo i gljive, posebno vrganje, koje potom sušimo i prodajemo. Nadalje, sakupljamo ljekovito bilje i nudimo ga na prodaju. Stočarstvo i poljoprivreda također su sastavni dijelovi našeg životnog stila. Uspostavili smo bazu lojalnih kupaca i redovno prodajemo naše viškove proizvoda. Pored ovih obaveza, radim iu manastiru da pomažem svojoj braći.
Predlažem da gospodin pokuša, a jednom kada to doživi, to će ga očarati. Ovakav način života je nekada bio uobičajen, ali je postepeno nestao. Sada, sve više i više pojedinaca shvaća potrebu da se probude iz sna, jer urbani život postaje guši. Suština je u ponovnom povezivanju čovječanstva s prirodom i ponovnom otkrivanju autentičnog življenja.
Višnja i Siniša nalaze zadovoljstvo u svojoj tišini, samo izražavajući želju da se put do njihovog doma popravi.
