Moja pokojna baka u svojim posljednjim trenucima izgovorila je samo jednu riječ: „ormar“. To je nešto što svi mi mislimo. Znali smo, kao i ona, koliko je voljela taj ormar i koliko je bila vezana za njega, pa smo ga odlučili sačuvati. No, jedna ladica ostala je zaključana sve do danas. Jučer smo mama i ja čistile staru kuću, onu u kojoj je baka provela svoj život, i ispod tepiha smo pronašle ključ. Tada smo shvatile da je to ključ kredence o kojoj je baka često pričala. Taj ključ pripada ladici koju nikad nismo otvorili.
Svi smo bili znatiželjni i nestrpljivo smo čekali da je otvorimo i otkrijemo što se u njoj skriva. Baka je bila veliki štediša; godinama je štedjela od svoje penzije i uspjela uštedjeti 3000 eura, a među stvarima su bile i čokolade te rahatluk kojim je obradovala goste. No, iz ladice smo izvadile i poruku: „Djeco, ovo je moja ušteđevina za kišne dane. Ako ste glupi, sigurno niste otvorili ovu komodu, ili moja šogorica nikada nije čistila moju kuću. Ako ništa drugo, trošite ovo na sebe, jer sigurno ste već platili moj sprovod.“
BONUS TEKST
Vidi Pavlović je ime koje se ne pojavljuje među poznatim javnim ličnostima u široj javnosti . Moguće je da je u pitanju osoba koja nije postala široko prepoznata ili je možda poznata u određenim krugovima, ali nema javne prisutnosti koja bi bila široko prepoznata.
Vida Pavlović, poznata kao „kraljica romske glazbe“, osvojila je publiku svojim raskošnim glasom, ali njezin život bio je ispunjen dubokom patnjom. Godine 1997. Svjetska romska unija počastila je Vidu Pavlović titulom Kraljice romske glazbe, a njezini su je vršnjaci često nazivaju „kraljicom kraljica“. Vida je rođena u Futogu 1945. godine, a svoju pjevačku karijeru započela je s 14 godina, pridruživši se ujaku kafanskom glazbeniku.
Sa 15 godina udala se za glazbenika Aleksandra Pavlovića i preselila u Sarajevo, gdje je započela novi život. Nakon desetljeća nastupa u kafanama, Vida je izdala svoj prvi album koji je postigao ogroman uspjeh, prodavši se u pola milijuna primjeraka. To je bila prekretnica u njezinu životu, ali promjene nisu stale. Na vrhuncu karijere, Vida je napustila Sarajevo i svog prvog supruga te preselila u Beograd sa samo dva kofera. Tamo je upoznala svog drugog supruga, Stevu Jovanovića, kolegu glazbenika s kojim je provela 27 godina.
Unatoč golemoj popularnosti, Vida je bila nezadovoljna. Oduvijek je sanjala o životu nalik bajci, s brojnim djecom, no stvarnost joj je bila potpuno drugačija. Otvoreno je izražavala nezadovoljstvo zbog toga što nije imala djece, a u trenucima tuge i razočaranja, utjehu je tražila u alkoholu. Nakon raspada braka, Vida i Steva su neko vrijeme živjeli u istoj kući, ali u različitim dijelovima.
Kako joj se zdravlje pogoršavalo, bila je prisiljena odreći se alkohola, ali su joj problemi s visokim krvnim tlakom potrajali zbog dugogodišnjih navika. U jednom od svojih posljednjih intervjua, Vida je izjavila: „Pouzdano mogu reći da me ljudi vole. Možda je to razlog zbog kojeg osjećam tugu kada pomislim na dan kad ću morati prestati pjevati. Gdje god idem, susrećem ljubav: ‘Gdje si, kraljice, bez tebe smo ništa.’ A ja odgovaram: ‘Ljudi, pustite me u mirovinu!’ No, oni inzistiraju: ‘Nema šanse!’“ Kroz mnoge pjesme, izražavala je svoju tugu, koja je duboko odjekivala u srcima publike diljem Balkana.
Vida je preminula 10. svibnja 2005. godine u 60. godini života u svom domu u Beogradu. Godine 2019. godine, njezina rezidencija na Voždovcu, gdje je provela posljednje godine života, postala je poznata nakon tragičnog ubojstva. Prema izvještajima, jedan mladić je, nakon noći opijanja, ubio drugog. Susjedi su govorili da se kuća smatra ukletom, a nakon toga na tom mjestu izgrađena je nova zgrada. „Susjed je rekao: ‘Bilo je više nasljednika, ali nitko nije tražio kuću godinama. Koliko ja znam, bili su u sporu oko nje. Ubojstvo se dogodilo prije nekoliko godina i od tada ljudi izbjegavaju ovu kuću.’“
