– Kada dođete u Ameriku, ona je toliko velika, da imamo razna pravila i zakone, koje se sprovode u čak 52 države u ovoj zemlji. Mi ćemo danas da govorimo o incestu, koji je normalan i legalan u nekim državama, a mi danas govorimo o jednoj takvoj porodici…
Incest je i dalje prisutan u suvremenom društvu, duboko utječući na obitelji koje se nalaze u takvim situacijama. Ovo je posebno relevantno za obitelj koju ćemo ispitati, a koja je godinama bila uključena u odnose unutar obitelji. Ti odnosi izazivaju snažne emocije gađenja i odbojnosti, a povijesni zapisi pokazuju da su bili relativno česti. Pitanje ponovljenih rađanja među blisko povezanim pojedincima zahtijeva pažljivo promišljanje. Povijesni zapisi pokazuju da su takve obiteljske veze bile često prisutne među višim klasama, uključujući vladajuću elitu i imućne obitelji, a slični su se slučajevi događali iu ruralnim područjima.
Trenutačno se obitelj Whitaker, koju čine Lorjen, Rai, Timi i drugi rođaci, suočava s izazovnim životnim situacijama i psihičkim problemima koji dovode do zbunjenosti i dezorijentiranosti. U nedavnom podcastu, redatelj dokumentarnih filmova Mark Lait podijelio je svoja iskustva s obitelji Whitaker, detaljno opisujući izvanredno obiteljsko okupljanje koje je karakteriziralo čudno ponašanje njezinih članova. U jednom je trenutku rođak iznenada povikao i pobjegao, a hlače su mu skliznule dolje, naglašavajući nužnost prisutnosti policije tijekom budućih posjeta.
Obitelj Whitaker ima dugu povijest miješanih brakova, što je rezultiralo znatnim kognitivnim izazovima i govornim problemima među njezinim članovima. Ray Whitaker bori se s komunikacijom, birajući izražavanje gunđanjem i lajanjem umjesto standardnim jezikom. U tijeku su nagađanja o njegovoj mogućoj dijagnozi neverbalnog autizma treće razine, što je dodatno komplicirano obiteljskom vezom zbog braka blizanaca s njihovim rođakom. Vjerojatnost atipičnih genetskih poremećaja znatno je povećana ovom genetskom vezom.
- Dr. Alex Prayson iz Nacionalnog vijeća za rehabilitacijsko obrazovanje ističe da brakovi između bliskih rođaka mogu povećati rizik od nasljeđivanja DNK povezane s autizmom i srodnim stanjima. Prayson je u svojim studijama uočio nevjerojatnu korelaciju između abnormalnosti mozga kod osoba s autizmom i onih na koje su utjecali poremećaji u srodstvu. Osim toga, istraživanje oslikavanja mozga otkrilo je da djeca s ovim genetskim poremećajima pokazuju jasne razlike u strukturi mozga u usporedbi sa svojim neurotipskim vršnjacima. Iako se Ray ne može verbalno izraziti, svoje odgovore uspješno prenosi gunđanjem, lavežom, gestama i izrazima lica.
Na primjer, kada se raspituje za svoj obrok, usmjerava pozornost na svoj sendvič, a kada govori o svom preminulom bratu Freddyju, pokazuje na grob. Te mu metode omogućuju učinkovito prenošenje svojih misli i razumijevanje pitanja koja mu se postavljaju, unatoč poteškoćama s govorom. Pojedinci s autizmom ili ADHD-om često koriste tehnike koje se nazivaju “stimming” kako bi upravljali svojim osjetilnim iskustvima.
Niz neobičnih pokreta ili zvukova, poput lajanja, gunđanja, lupanja glavom, grickanja noktiju i drugih raznih gesta, može karakterizirati ovo ponašanje. Stručnjaci sugeriraju da ove radnje služe kao mehanizmi suočavanja za upravljanje silnom stimulacijom ili kada se tradicionalne metode emocionalne regulacije pokažu neučinkovitima. Iako točno podrijetlo autizma još nije u potpunosti razjašnjeno, istraživači misle da nastaje kombinacijom genetskih čimbenika i utjecaja okoline.
