Iza ovog “posljednjeg boema 20. stoljeća” kriju se bezbrojne pjesme i priče. Mika je živio na način koji je bio izvoran i jedinstven, a tako je na kraju i umro.
U “Sutra poslije djetinjstva” autora Nemanje Rotara, inače nećaka Mike Antića, ispričana je neobična priča koja se dogodila neposredno nakon smrti slavnog umjetnika.
Istog dana kada je Mika Antić odlikovan Avnojevskom nagradom, preminuo je u bašti svoje kuće u ulici Mihaila Babinka u Novom Sadu. Tada se već borio s rakom čeljusti, zbog čega su mu kirurzi morali odstraniti dio jezika.
Mišljenja o Miki Antiću su različita, jedni ga smatraju jednim od naših najboljih pjesnika, dok se drugi više dive njegovom radu kao filmskog redatelja. Ipak, bio je njegovan među najuglednijim beogradskim boemima. Ponajprije, ovaj gospodin čije su izvrsne rime nesmetano tekle iz njegovog pera, zapamćen je kao izniman umjetnik obdaren izuzetnim talentom. Svoju je umjetnost stvarao s ljupkošću sve dok mu bolest nije iz temelja promijenila život.
- Iako je iz ovog života otišao prije 37 godina, njegovi stihovi, pjesme i priče i dalje odzvanjaju i stvaraju dojam da je Mika još uvijek među nama.
Istog dana kada je Miroslav odlikovan Avnojevskom nagradom, preminuo je u bašti svoje kuće u ulici Mihaila Babinka u Novom Sadu. U to se vrijeme borio s rakom čeljusti, zbog čega su mu kirurzi morali odstraniti dio jezika.
Pjesnik je teško podnosio stvarnost svoje nemoći da govori. Pribjegavao je teškim opijanjima i slikao s gotovo opsesivnim žarom.
Mika Antić je rekao: “Želim da moju biografiju stvarate sami. Tako mogu doživjeti brojne živote i uistinu biti najživlji među živima.
Mika Antić se u to doba pojavio kao pop zvijezda, statusu je pridonijeo buran životni stil, primjetno odsustvo u beogradskim krugovima, a potom i turneja s Tomom Zdravkovićem. Miroslav Antić opisao je vlastiti život:
Rođen sam 1932. godine u selu Mokrin, u severnom Banatu, gde sam pohađao i osnovnu školu. Moje srednjoškolsko obrazovanje odvijalo se u Kikindi i Pančevu, a potom i studiranje u Beogradu. Trenutno živim u Novom Sadu. To je bit moje biografije. Iskreno, često govorim drugima da mi još uvijek nedostaje prava biografija – onakva kakvu želim imati – unatoč tome što sam napisao brojne knjige, izlagao umjetnička djela, producirao filmove i napisao dramske tekstove i novinske članke. Svakog jutra nadam se da ću napraviti izvanrednu biografiju koja će poslužiti svrsi, posebno za učenike koji, nažalost, moraju učiti o životima pisaca.
Vjerojatno bih bio najneadekvatniji učenik budući da tek trebam u potpunosti shvatiti vlastiti život. Tijekom svog putovanja sudjelovao sam u raznim ulogama: radio sam kao zidarski pomoćnik, obavljao fizičke poslove u pivovari, služio kao kotlovničar na pristaništu, jedrio, režirao kazališne predstave, rukovao vodovodom i kanalizacijom, upravljao kompresorima, radio drvom, gradila krovove, glumila u lutkarskom kazalištu, izrađivala lutke i vodila televizijske programe.
Bio je borac, prvak Banata.
Mika je imao niz interesa izvan poezije, odbijajući se ograničiti na jednu profesiju. Među svojim raznolikim zanimanjima, postigao je uspjehe i kao boksač, stekavši titulu prvaka Banata.
Ovaj izvanredni pjesnik družio se s najzanimljivijim pojedincima svoga doba i često se okupljao s prijateljima u krčmi. Njegovo ime veže se uz ugledni beogradski časopis “Posljednja šanska”, a brojni su čitatelji otkrili ljubav prema njegovoj poeziji kroz edukativne lektire. Dugo su se anegdote o njemu širile poput urbanih legendi.
Iznad svega, volio bih da sam kreiraš moju biografiju.
Mika Antić je svojom osebujnom perspektivom izrazio: „Želim da sam kreiraš moju biografiju. Tako mogu imati brojne živote i biti najživlji među živima.
