Jedan od načina na koji se to pokazuje je kroz našu fascinaciju čitanjem o strategijama koje koriste stogodišnjaci kako bi postigli duge i zdrave živote, između ostalih čimbenika.
Kroz godine istraživanja na osobama koje su postigle iznimnu dugovječnost, dr. Erik Verdin je otkrio fascinantno otkriće: osobe koje žive u južnoj Europi imaju duži životni vijek. Kao predsjednik i glavni izvršni direktor Buck Instituta za istraživanje starenja, renomirane globalne istraživačke institucije posvećene istraživanju utjecaja starenja na trajanje i kvalitetu života, stručnost dr. Verdina u ovom području je bez premca.
Prema riječima liječnika, dob nije pojam koji liječnici koriste kao medicinsku definiciju, već je napredak medicine utjecao na njezinu definiciju. Tijekom proteklih 150 godina naš očekivani životni vijek kontinuirano raste za dvije godine po desetljeću. Kao rezultat toga, pojedinci danas mogu očekivati da će živjeti do gotovo 80 godina, dok je 1870. prosječni životni vijek bio samo oko 48 godina. Ovaj obrazac povećanja očekivanog životnog vijeka za dvije godine svakog desetljeća značajno je promijenio iskustvo starosti. Međutim, važno je napomenuti da s medicinskog stajališta starost nije posebno definirana.
Kako se naš životni vijek produljuje, postaje očito da ustrajemo u činjenju pogrešaka koje nas koče u potrazi za dugim i ispunjenim životom. Koji su primarni prijestupi koji nas odvajaju od puta do dugovječnosti?
Nezdrave navike, posebice one koje se odnose na prehranu i način života, predstavljaju najveću prijetnju dugovječnosti i ukupnom blagostanju. Ovi čimbenici imaju znatno veću težinu od genetske predispozicije, čineći nevjerojatnih 93 posto elemenata koji utječu na dugoročno zdravlje. Nasuprot tome, geni koje nasljeđujemo od roditelja određuju tek 7 posto našeg životnog vijeka, kako rječito pojašnjava dr. Vedrin.
Prema riječima liječnika, najštetniji utjecaj na naše zdravlje ima pušenje. Kada pojedinci konzumiraju više od 25 cigareta dnevno, ova navika potencijalno može smanjiti životni vijek muškaraca do 12 godina, a životni vijek žena do 9 godina. Osim toga, pretilost je identificirana kao još jedan doprinos smanjenju očekivanog životnog vijeka.
Često postoji znatiželja oko dugovječnosti pojedinaca koji vode vegetarijanski ili veganski način života.
Liječnik naglašava da, iako ostaje nejasno utječe li vegetarijanska prehrana izravno na vitalnost, evidentno je da mnogi vegetarijanci prihvaćaju zdraviji način života u usporedbi s općom populacijom. Vegetarijanci se više bave tjelesnom aktivnošću, imaju veću stopu brakova i manje puše i konzumiraju alkohol. Poznato je da ovi životni izbori pozitivno utječu i na dugovječnost i na dobrobit. Međutim, nema uvjerljivih dokaza koji bi upućivali na to da sama konzumacija mesa ima značajan učinak na životni vijek.
U kojoj mjeri sunce doprinosi?
Dr. Vedrin objašnjava da postoje uvjerljivi dokazi koji pokazuju da pojedinci koji žive u južnim regijama, kako u Europi tako iu brojnim drugim nacijama, imaju duži životni vijek. Iznenađujuće, čini se da je hladno vrijeme krivac za ovaj fenomen. Zemlje s izrazito hladnom klimom svjedoče većem broju smrtnih slučajeva zbog raznih razloga. Stoga se vjeruje da temperatura igra značajnu ulogu u produljenju života. Dodatno, topla klima u tim zemljama potiče povećanu tjelesnu aktivnost, što dovodi do više vremena provedenog na otvorenom.
- Prema riječima liječnika, otkriveno je da se u brojnim sunčanim zemljama, posebice u Europi, pojedinci pridržavaju prehrane koja se obično naziva mediteranskom prehranom. Ova se dijeta može pohvaliti raznim svojstvima koja potiču dugovječnost. Starenje prvenstveno ubrzava izlaganje suncu bez zaštite. Zanimljivo je da toplina nema nikakvih štetnih učinaka na tijelo. Iako pregrijavanje može predstavljati rizik, ipak je manje štetno za zdravlje u usporedbi s ekstremno niskim temperaturama, navodi liječnik.
Kako bismo osigurali dug i zdrav život, četiri su ključna čimbenika kojima se mora dati prioritet.
Prema dr. Eriku Vedrinu, DNK koji dobivamo od roditelja, a koji čini oko 7 posto našeg životnog vijeka i ukupnog blagostanja, izvan je naše kontrole i za sada ga trebamo zanemariti. Iako bi moglo postojati potencijal za promjenu DNK u budućnosti, to trenutno nije opcija. Stoga bi našu pozornost trebalo usmjeriti na preostalih 93 posto, što obuhvaća čimbenike načina života poput prehrane, tjelovježbe, upravljanja stresom i društvenih interakcija.
