U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o voditeljkaama koje sa vremena na vreijeme imaju jako velike gafoce na televiziji. Jako je teško da se radi program uživo, jer se tada jako teško može iskontrolisati šta će se desiti uživo….

Skoro deset godina spikerka vremena sa svim gledaocima RTS-a komunicira putem televizije. Na televiziji se često čini da postoji pogreška ili greška, bez obzira na to koliko truda uložili u postizanje savršenstva.

Mnogi od vas možda se sjećaju događaja od prije četiri godine s Lidijom Marković u glavnoj ulozi. Gotovo deset godina voditeljka vremenske prognoze sa svim gledaocima RTS-a komunicira putem televizije. Ovoga puta nije bila svjesna da kamere bilježe njezine radnje, a u jednom je trenutku čak i zaplesala. Da biste vidjeli kako je to izgledalo i što je voditelj napravio sljedeće, pogledajte video iznad.

DODATNI TEKST:

Mati Ekaterina Komnenić, časna sestra iz samostana Oreškovica, u 23. godini života odlučila je preobraziti svoj život redovništvom. Živjela je u Beogradu, putovala na posao i uživala u vikendima s prijateljima, ali je na kraju došla do prekretnice kada je odlučila svoj život u potpunosti posvetiti svojoj vjeri. Godine 2007. stigao sam u samostan Oreškovica, koji je bio na glasu po organiziranju hodočašća u svetu zemlju.

Naime, otac Dušan je odigrao značajnu ulogu u organizaciji ovih hodočasničkih putovanja i ja sam se odlučio prijaviti da se pridružim kao civilni putnik. Prije toga sam živjela u Beogradu i radila u zdravstvenom sektoru, fokusirajući se na kožne probleme i fizioterapiju. Moj posao je bio značajan, zbog čega sam se osjećao preopterećeno. Svakodnevno sam obavljala brojne preglede i pacijente, što je dovodilo do osjećaja prezasićenosti. Trebalo mi je psihičko opuštanje, spomenula je tijekom gostovanja na televiziji K1. Izrazila je snažnu želju da krene na hodočašće i uživala u kadenci redovničke pobožnosti. Saznao sam za manastir u izgradnji u Homolju, u blizini Petrovca ​​na Mlavi, koji se nalazi u selu Ždrelu.

Obećao sam sebi da ću se truditi i štedjeti kako bih mogao krenuti na hodočašće koje će trajati petnaestak dana. Za to vrijeme planirao sam posjetiti razna sveta mjesta, moliti se za sve svoje pacijente, a zatim se vratiti svom poslu. To je bila namjera. Usprkos tome, pronašao sam veliku radost tijekom tog putovanja. Cijenila sam ritam bogoslužja, različite stilove raznih samostana, njihovo unutarnje djelovanje i živ život u svetom gradu Jeruzalemu, gdje su ljudi mogli doživjeti ispunjenje čak i noću, pojasnila je. Pronašla je radost u noćnim službama u Jeruzalemu i osjećala se ponukanom moliti za svakoga na koga je naišla.

Budući da sam noćna ptica, uživala sam u ponoćnim liturgijama u hramu Uskrsnuća u Jeruzalemu. Grad je tih sati bio živ, a ja sam u tom živahnom životu pronašao veliko ispunjenje. Svaki dan sam se osjećao ponukanim moliti za sve koje sam susreo. To mi je donijelo neizmjerno zadovoljstvo i duboko me privuklo to iskustvo. Kad sam došao do sredine svog puta, shvatio sam da sam donio odluku o redovništvu, ispričala je časna sestra iz samostana Oreškovica. Prisjetila se svog djetinjstva u velikom gradu, ali se ipak borila povezati s istinskim osjećajem vjere koji ju je obavijao. – Kao dijete sam odrastao u ovom gradu.

Možda vas zanima moj život ovdje. Osjeća se kao u gradu duhova. Međutim, duboko u sebi osjećao sam da moje istinsko ispunjenje dolazi od uključivanja u aktivan crkveni život, nešto što sam teško iskusio u ovom gradu. Tijekom svog boravka u Beogradu bila sam aktivno uključena – kaže Mati Ekaterina Komnenić, koja nastavlja: Uživao sam na liturgiji u Nikolajevskoj crkvi u Zemunu, nakon čega je uslijedilo trčanje preko keja do Brankovog mosta i natrag. Nakon toga sam otišao na posao, a onda na Tašmajdan na kupanje.

Kad je bilo 10 sati navečer, izlazila sam s prijateljima, ali sam se iznutra još uvijek osjećala neispunjeno; unatoč tome što sam imao puno energije, žudio sam za još. Presudni trenutak bio je kada je posjetila Jerusalim, gdje ju je otac Dušan pozvao da mu se pridruži u manastiru. “Kada sam svjedočio živahnom životu u Jeruzalemu, privukli su me kvalitetni noćni samostani u kojima se može moliti cijelu noć. Ta privlačnost je porasla kada me je otac Dušan pozvao u manastir i počeli smo tako živjeti. Imao sam 23 godine. u to vrijeme da sam znala za taj put ranije u životu, otišla bih kao dijete,” dijeli Mati Ekaterina Komnenić.