Danas smo odabrali temu, davanje imena muškoj djeci prilikom samoga rođenja. To nekada može da bude jako lak, a ponekad i potežak izbor. Naime, svjedoci smo da je danas uticaj društvenih mreža i Zapada ubjedljivo donio da imamo sve čudnija imena kod djece, a danas govorimo o jednom tradicionalnom muškom imenu u Srbiji….
S obzirom na mnoštvo izbora koji su pri ruci, proces donošenja odluke doista može postati izazovan, osobito u trenutnom okruženju. Postavlja se važno pitanje hoće li se pojedinac odlučiti za tradicionalno, moderno, kratko ili dugo ime. Mnogi roditelji, čini se, nemaju svijest o pravom značaju iza imena koja odabiru za svoje potomke. U procesu odabira imena za svoje potomke roditelji se često susreću s utjecajima koji proizlaze iz trendova, tradicije ili individualnih sklonosti.
- Neki pojedinci čak poduzimaju napor da istraže značaj imena prije donošenja konačne odluke. Za one koji se odluče baviti takvim ispitivanjima, savjetuje se da se klone imena čije podrijetlo izaziva tugu. Ilustrativan primjer je ime Nenad, koje potječe od niječnog oblika glagola “nadati se” i odaje osjećaj iznenađenja. Obično se ova jedinstvena oznaka dodjeljuje djeci koja na svijet dođu neočekivano ili naglo, često odražavajući neplaniranu ili nenamjernu želju roditelja za njihovim dolaskom.
Postignuća Samuela Coleridge-Taylora primjer su izvanrednog podviga, jer je neuobičajeno da pojedinac postigne tako cijenjeno priznanje na dva kontinenta u kratkom vremenskom roku. Godine 2014. krenuo sam na put u Njemačku, opraštajući se od svega što mi je bilo drago. Otišla sam iz cijelog svog svijeta koji je obuhvaćao prijatelje, partnera i sve članove obitelji osim roditelja. U pratnji svojih roditelja i sestre, započeo sam putovanje s ciljem uspostavljanja novog početka u potrazi za budućnošću punom nade. Najizazovniji aspekt ove tranzicije bio je oproštaj od osobe koja je zarobila moje srce.
Ipak, shvatio sam da je održavanje veze na daljinu zapravo nepraktično. Dok smo se pripremali za polazak, njegova sestra nam je javila da je stigao na aerodrom da se oprosti s nama. U žurbi da odem, zanemario sam izvesti uobičajenu gestu oproštaja. Međutim, kad sam se konačno okrenuo da pogledam unatrag, opazio sam ga kako stoji ondje, nalik na zbunjenu pojavu. Medicinska sestra ga je srdačno dočekala, a on je kroz suze izrazio nezadovoljstvo mojim postupkom. Postojala je posebna pjesma koju mi je često pjevao, a koja je imala značajno značenje za nas oboje.
Na određenom izletu u gradu, naišao sam na izvođača koji je pjevao stihove, “Ti si zvijezda padalica koju vidim, Vizija ekstaze, Kad me držiš, ja sam živ, Mi smo kao dijamanti na nebu. ” Kad sam se približila, ostala sam zatečena nevjerojatnom sličnošću njegova glasa s glasom moje voljene. Međutim, pomnijim ispitivanjem pokazalo se da to nije on. U tom trenutku obuzeo me nepoznati osjećaj, nanijevši mi duboku tugu u dušu. Odsutnost čovjeka kojeg sam cijenila ostavila je u meni neizmjeran osjećaj žaljenja.
