– Vladeta Jerotić je popularna srpska ličnost, koja je na javnoj sceni prisutna skoro pola protekloga vijeka. No, prije njega, malo govorimo o ličnim dokumentima, koji i kada istaknu, ne treba ih se tako lako odricati. Evo i zbog čega….
Prema podacima njemačke tvrtke Bitkom, svaki pojedinac kod kuće posjeduje oko osam mapa za pohranu dokumenata. Ohrabrujuća je vijest da nije bitno zadržati svaki fizički zapis; često će digitalna verzija biti prikladna. Unatoč tome, postoje određeni dokumenti koje biste trebali zadržati u izvornom stanju cijeli život: – Izvod iz matične knjige rođenih – Izvod iz matične knjige rođenih – Vjenčani ili razvedeni list, ili dekret Crkve koji razvodi vaš brak. -Zavjet – Potvrde o nasljedstvu i smrti za članove obitelji.
– Ažuriranje wellnessa – Preporuke za osposobljavanje, završetak studija i prijave za posao – Potrebni papiri za procjenu mirovine – Identifikacija za socijalno osiguranje – Dokaz o vlasništvu nekretnine – Dokumentacija za životno osiguranje Osim ovih bitnih dokumenata, postoje i drugi dokumenti koji se moraju čuvati određeno vrijeme prije odlaganja. Na primjer, preporučljivo je zadržati ugovor o radu dok ne dobijete sljedeće radno mjesto; nakon toga bit će dostupna odgovarajuća digitalna verzija.
BONUS:
Jedna riječ ima moć otkriti vašeg pravog prijatelja! Vladeta Jerotić, ugledni psihijatar, filozof i teolog iz Srbije, ostavio je značajan dojam svojim dubokim uvidima i refleksivnim zapažanjima o životu, prijateljstvu i ljudskim vezama. Njegovi spisi često su se bavili temama kao što su samosvijest, osobni razvoj i značaj istinske povezanosti s drugima. Ključni naglasak u njegovim učenjima bio je na prirodi prijateljstva i sposobnosti da se napravi razlika između pravih prijatelja i onih koji samo glume prijateljstvo. Jerotić je smatrao da se autentično prijateljstvo cijeni ne samo u radosnim trenucima kada je život lak, nego i kada netko skrene pozornost na tvoje pogreške.
Često je izjavljivao da pravi prijatelj nije onaj tko ti stalno laska i bježi od teških razgovora, već onaj tko nasamo hrabro ističe tvoje pogreške. Ova osoba je voljna prenijeti istinu, ne bojeći se da će ugroziti vezu između vas. Jerotić je takvo ponašanje smatrao pravim mjerilom prijateljstva – možete li prihvatiti kritiku i odgovoriti s: „Hvala, u pravu ste, potrudit ću se poboljšati“? Naglasio je i da je mnogim ljudima teško prihvatiti kritiku, osobito kada dolazi od prijatelja.
Često će, kada se suoče s iskrenim opažanjem, brojni pojedinci odgovoriti negativno, sugerirajući da prijateljstvu nedostaje čvrst temelj. Jerotić je primijetio: “Ako vam prijatelj ukaže na pogrešku, a vi odgovorite: ‘I to mi kažete?!’, to pokazuje da taj pojedinac nikada nije bio pravi prijatelj.” Jerotić je na svoj uobičajeno pronicljiv način primijetio da svoje protivnike često doživljavamo punim razumijevanja od svojih prijatelja, budući da neprijatelji radije otvoreno raspravljaju o našim nedostacima.
Iako njihove kritike ponekad mogu biti pretjerane, u njihovim komentarima može postojati zrno istine koje navodi na razmišljanje. Najznačajnija povratna informacija često dolazi od prijatelja kojima je iskreno stalo do nas i žele našu dobrobit. Jerotić je naposljetku zaključio da je pravi prijatelj onaj tko s ljubavlju i iskrenošću govori istinu, čak i onda kada ju je teško čuti. Prijatelj koji se ne boji izraziti svoje misli doista je neprocjenjiv, jer ta iskrenost potiče osobni rast i pomaže u našoj evoluciji u poboljšane verzije nas samih.
