– Iako njegova sezona polako prolazi, srijemoš se i dalje može pronaći u prirodi. Jako je koristan za zdravlje, ali ipak ima malo neugodnu aromu, koja se osjeti baš poput bijelog luka….
Nazivan brojnim nadimcima, uključujući medvjeđi luk, divlji luk ili kolokvijalnim izrazom “ubojica otrovnica”, srejmuš je botanički primjerak koji je kroz povijest bio visoko cijenjen zbog svojih izvanrednih ljekovitih svojstava. Posebno je poznata njegova izvanredna sposobnost čišćenja krvotoka, jetre i gastrointestinalnog trakta. Zdravstvene prednosti srejemuša su brojne i značajne. Konzumacija srejmuša pozitivno utječe na zdravlje srca i krvnih žila jer učinkovito snižava visoki krvni tlak i sprječava razvoj ateroskleroze.
Osim toga, redovno uzimanje srejmuša može pomoći u ublažavanju glavobolje i nesanice. Omogućujući lakše disanje, respiratorna potpora pomaže u ublažavanju simptoma povezanih s bronhitisom. Nadalje, snažna antibakterijska svojstva seruma ubrzavaju proces zacjeljivanja rana. Nutritivni sastav srijemuša obiluje alinom, spojem koji pod utjecajem kisika prelazi u alicin. Ovaj alicin ima izvanrednu sposobnost revitalizacije i povećanja fleksibilnosti krvnih žila. Nadalje, Srijemuš se može pohvaliti bogatstvom eteričnih ulja, mineralnih soli, šećera, vitamina C i karotena, pružajući široku lepezu korisnih nutrijenata.
- Johan Kinkl, poznati njemački travar, pridavao je veliki značaj syremusu zbog njegove kulturne i povijesne važnosti, ustvrdivši da uključivanje ove biljke u redovitu prehranu može uvelike poboljšati cjelokupno blagostanje. U srijemušu možete uživati na razne načine, bilo da se radi o samostalnoj osvježavajućoj salati, pomiješanoj s drugim povrćem ili kao ukusan dodatak juhama. Osim toga, otkriveno je da ima potencijalne koristi u liječenju hipertenzije. SRIJEMUŠ (ALLIUM URSINUM) iznimna je ljekovita biljka s bogatom poviješću terapijske primjene, ali je njeno poznavanje na našim prostorima sve manje.
Mlađe generacije su ili zaboravile ili nikada nisu imale priliku upoznati ove drevne botaničke lijekove koji su nekada služili kao temelj vrhunskog liječenja. Nažalost, odbacili smo brojne moćne prirodne lijekove u korist brzodjelujućih sintetskih lijekova koji mogu ublažiti jednu bolest, ali često uzrokuju druge. Latinski izraz “ursinum” izveden je iz riječi “ursus”, što znači medvjed. To je zato što se vjeruje da je srejemuš, koji se obično naziva “medvjeđi luk”, prva biljka koja nikne nakon zime. Prema narodnoj predaji, medvjedi nakon dugog hibernacije instinktivno traže ovu biljku kako bi detoksificirali svoje tijelo, regenerirali se i povratili snagu. Divlji luk posjeduje izvanredna svojstva čišćenja, učinkovito eliminirajući toksine nakupljene u našem tijelu tijekom zimskih mjeseci.
Ne čudi da i životinje prepoznaju ljekovita svojstva medvjeđeg luka, oslanjajući se na njegovu revitalizirajuću moć za svoj opstanak. U suvremenoj svjetskoj literaturi pojam srijemuš rabi se naizmjenično s allium ursinum, divljim češnjakom, ramsonom ili medvjeđim češnjakom. U našim krajevima naziva se raznim imenima kao što su srijemuš, crijemuš, crembu, sremuša, medvjeđi luk ili divlji češnjak. Pripada obitelji Alliaceae, divlji luk, znanstveno poznat kao Allium ursinum, biljka je koja uspijeva u rano proljeće. Njegovo stanište seže od šumovitih područja do zasjenjenih riječnih obala, od nižih ravnica do visokih planinskih područja.
Ova višegodišnja vrsta ima kratko razdoblje rasta, obično od travnja do lipnja. Najčešće korišteni dio biljke su mladi, svježi listovi koji se beru prije početka cvatnje. Međutim, osušeni listovi također se široko koriste kao začin u kulinarstvu, iako ne posjeduju nikakva ljekovita svojstva kada se konzumiraju u ovom obliku. Srijemuš uspijeva na tlu koje je bogato vlagom. Faza aktivnog rasta traje 3 do 4 mjeseca, a počinje u rano proljeće, točnije od kraja veljače do početka ožujka. Taj vremenski okvir koincidira s punim razvojem lišća drveća, što osigurava dovoljno svjetla u početnim fazama rasta srijemuša. Biljka poznata kao divlji luk, znanstveno nazvana Allium ursinum, ima dugu povijest korištenja koja datira još od drevnih civilizacija.
- Prisutnost ostataka divljeg luka otkrivenih u drevnim naseljima u podnožju Alpa služi kao dokaz njegove povijesne upotrebe. Vrlo je vjerojatno da je ova vrsta luka korištena i kao kulinarski začin i kao lijek prije otprilike 5000 godina. Ekstrakt dobiven iz lišća biljke ima umirujuća svojstva za probavni sustav. Nadalje, djeluje kao prirodni čistač krvi, sprječava pretjerano stvaranje sluzi u mliječnim žlijezdama i pruža olakšanje osobama koje pate od kroničnih kožnih bolesti. Prema riječima dr. Kunclea, svjetski priznatog prirodoslovca koji je svoj život posvetio proučavanju i njegovanju ljekovitih biljaka, ne postoji nijedna druga biljka na ovom planetu koja se može mjeriti s izvanrednim sposobnostima čišćenja sriemusa kada su u pitanju jetra, crijeva, želudac i krv.
Zapravo, on ide toliko daleko da uspoređuje njegovu vrijednost s onom zlata za pojedince koji su bolesni ili anemični. Osim toga, on vjeruje da će mladi ljudi, ako budu konzumirali velike količine sriemusa, cvjetati poput živih ruža i napredovati poput čvrstih jelki koje se sunčaju na toplim zrakama sunca. Izvanredna biljka srijemuš posjeduje izvanredna ljekovita svojstva i raznoliko djeluje na ljudski organizam.
Ono što je razlikuje od drugih ljekovitih biljaka je njena jedinstvena priroda, koja se očituje u njenoj isključivoj prisutnosti u netaknutim, planinskim predjelima. Pokušaj premještanja na prikladnije mjesto pokazao bi se iznimno zahtjevnim. Uspijeva isključivo u okolišima koje je odredila priroda, što transplantaciju čini nemogućim pothvatom. Ova neukroćena biljka posjeduje ljekovita svojstva, netaknuta ljudskom intervencijom. Uspijeva bez uzgoja, bez pesticida i drugih štetnih tvari, oslanjajući se isključivo na darove prirode.
