– Goran Ivanišević je definitivno najveći hrvatski tenisač svih vremena. Iako je osvojio samo jedan Grand slem naslov-Vimbldon, 2001 godine, ostavi oje veliki trag u svijetu tenisa. Preko 300 razbijenih rekeza, samo je pokazicvao kako osjetljivu narav ovaj splićanin ima.
U prijelomnom trenutku Goran Ivanišević, proslavljeni hrvatski tenisač i bivši trener Novaka Đokovića, prvi je put javno progovorio o hrabrom bijegu hrvatske tenisačice Mirjane Lučić-Baroni iz kandži njezina nasilnika otac. Mirjana Lučić-Baroni, nesvakidašnje čudo od djeteta, rođena je u Dortmundu 9. ožujka 1982. Unatoč mladosti, na svom je putu nailazila na brojne prepreke. Pokazujući izvanrednu vještinu s reketom od nježne dobi, potaknula je velika očekivanja za svoju budućnost. Na kraju se njezina obitelj preselila u Makarsku, gdje je njezin otac Marinko preuzeo ulogu usmjerivača njezine karijere.
Krenuvši na nesvakidašnje putovanje s nepunih 15 godina, Mirjana se otisnula u carstvo profesionalnog tenisa i pobijedila na WTA turniru u Bolu 1997. godine. Vrhunac njezina puta bio je finalni meč u Strasbourgu, gdje je imala privilegiju suočiti se s legendarnom Štefi Graf, ostavljajući gledatelje uvjerenima u njezinu suđenu vladavinu teniskim svijetom. Upisujući povijest u dobi od 15 godina i 10 mjeseci, Mirjana je, zajedno s Martinom Hingis, postigla neusporediv uspjeh na Australian Openu 1998. Njihov trijumf u Melbourne Parku bio je podvig bez presedana, jer nitko nikada nije osvojio naslov na tako mladom turniru. pozornici. Pojava talentirane mlade tenisačice iz čarobnog dalmatinskog grada izazvala je veliko oduševljenje diljem svijeta.
- Godine 1999. ponovno je trijumfirala u Bolu, učvrstivši se na poziciji rekorderke postavši najmlađa osoba koja je sa svojih 16 godina uspješno obranila naslov prvaka. Te je godine njezino prikazivanje vještine i talenta na terenu Wimbledona bilo doista izvanredno. Nevjerojatan pothvat eliminacije slavne Monike Seleš i prolaska u polufinale ostavio je sve u čudu. Nažalost, njezino izvanredno putovanje završilo je uzbudljivim mečom u tri seta protiv Štefi Graf, koji je rezultirao njezinim porazom. U vremenima beznađa, kada se život pretvara u mučno iskušenje Svjetska javnost, ali i Hrvatska, ostali su zatečeni potresnim otkrićem.
Otkrivena je prava priroda njezina oca, od kojeg se očekivalo da bude skrbnik i hranitelj svoje obitelji, no umjesto toga pokazao se kao zlonamjerna sila koja im nanosi zlo. S hrabrošću kao vodiljom, obratila se Goranu Ivaniševiću, ispričavši potresne priče o fizičkom nasilju koje je proživjela, o očevoj ratobornoj naravi i zastrašujućim prijetnjama smrću kojima je njezina majka bila izložena.
Uz Goranovu pomoć, Mirjana se, u pratnji majke, dvije sestre i dva brata, sklonila na periferiju Zagreba čekajući dok im se ne udovolji molbi za politički azil u Sjedinjenim Državama. Nakon što je osigurana potrebna papirologija, naoružana pratnja odvela ih je do zračne luke, označivši početak njihova putovanja u New York. Cijeli slijed događaja odvijao se zadivljujućim intenzitetom koji je podsjećao na uzbudljiv holivudski film. Goran je, prema Mirjaninim riječima, odigrao presudnu ulogu u spašavanju njezina života, na čemu mu je ona neizmjerno zahvalna.
Priznajući da će ogromno zlostavljanje koje je proživjela tijekom tinejdžerskih godina vjerojatno natjerati veliku većinu pojedinaca u njezinim okolnostima da potraže psihološku podršku, Mirjana je otkrila da se uspjela osloboditi kaosa, prvenstveno zahvaljujući nepokolebljivoj hrabrosti koju je pokazala njezina majka, Anđelka. Otpornost njihove obiteljske zajednice učvrstila je nepokolebljiva snaga njezine majke, jer je Mirjana priznala da ne bi mogla odoljeti privlačnosti da sama podlegne mukama.
Ovo formativno iskustvo odigralo je ključnu ulogu u njenom oblikovanju u otpornu i utemeljenu ženu kakva je danas. U potezu bez presedana, Ivanišević se prvi put odlučio otvoreno suočiti s tom temom. Unatoč vremenu koje je prošlo od našeg posljednjeg susreta, moja ljubav prema Mirjani ostaje snažna, a naša veza cijenjena. Kad bi nam se putevi ponovno ukrstili, nema sumnje da bi se topli zagrljaji podijelili.
- Ti trenuci, duboko urezani u moje sjećanje, imaju neizmjerno značenje koje se ne može zaboraviti. Iako nisu osobito ugodni, živo ih se sjećam. U tom konkretnom slučaju nisam joj spasio život; Jednostavno sam ponudio pomoć jer sam bio prisutan i sposoban. Zahvalan sam što je sve ispalo dobro, usrećilo ju i otvorilo joj put za nevjerojatan uspjeh, rekao je Ivanišević u intervjuu za Večernji list. Nakon njihova dolaska u Ameriku, patnja se nastavila jer je otac pobjegao s njihovim svim sredstvima za život, gurnuvši ih u siromaštvo.
Bez ikakvih financijskih sredstava, nedostajalo im je sredstava za angažiranje trenera ili sudjelovanje na turnirima. Kako bi osigurala svoju obitelj, preuzela je ulogu blagajnice na Floridi, potisnuvši tenis na periferiju. U rasponu od četiri godine, od 2003. do 2007., ostala je odsutna iz natjecateljske arene, nestajući u mraku i postajući zanemaren entitet, obavijen sjenama. Nakon njihova susreta ojačala je njezina odluka da nastavi svoju tenisku karijeru.
Nije gubila vrijeme i vratila se sportu, iako su njezina početna natjecanja nudila samo oskudnu nagradu od 50 dolara. Međutim, njezina je odlučnost ostala nepokolebljiva. U zaista nevjerojatnom zaokretu, uspjela se kvalificirati za prestižni WTA turnir već 2009. godine, označivši izvanredan uspjeh. 2014. godine za nju je došla prekretnica nakon godina turnirskog natjecanja bez ikakvih zapaženih postignuća.
Tijekom osmine finala US Opena postigla je veliki pomak pobijedivši dvije vrlo vješte tenisačice. Naime, njezina pobjeda u Quebecu predstavlja značajan uspjeh, budući da je postavila izvanredan rekord za najdulje trajanje između dva naslova od 1998. do 2014., impresivan raspon od 16 godina. U siječnju 2017. napravila je valove tijekom Australian Opena, stigla do polufinala i ostavila trajan utjecaj. Nažalost, nekoliko mjeseci kasnije susrela se s ozljedom ramena koja je predstavljala velike izazove. Zbog toga se u siječnju 2018. odlučila povući iz sporta i posvetiti se obitelji.
