Da li biste mogli da vjerujete da postoji žena iz običnog civiliziranog svijeta, koja bi zamijenila svoj udoban dom, za spavanje u pustinji? Mi vam tako danas donosimo i jednu priču, kako se jedna žena iz Engleske zaljubila u čovjeka iz plemena Masai….
Pleme Masai je etnička skupina podrijetlom iz Afrike, koja se sastoji od polunomadskih pojedinaca koji žive u Keniji i sjevernoj Tanzaniji. Njihovi jedinstveni običaji, tradicija i nošnja učinili su ih jednom od najpriznatijih etničkih skupina na kontinentu. Brojni turisti željni su susreta s pripadnicima plemena Masai, a nerijetko se među njima razvijaju i romantične veze. Žena iz Švicarske odlučila je napustiti svoj idealni život kako bi se udala za muškarca iz plemena Masai.
Korin Hoffman, mlada i lijepa Švicarka, uživala je u gotovo savršenom životu ispunjenom uspjehom. Imala je vlastiti butik i stabilnu ljubavnu vezu, no onda se sve okrenulo. Godine 1987. ona i njezin partner odlučili su otputovati u Keniju kao turisti, ne sluteći da će to putovanje drastično promijeniti njezin život u toj afričkoj državi. Dok je putovala trajektom za Mombasu, grad u Keniji, Korin je susrela Maasai ratnika koji ju je ostavio krajnje zapanjenom.
Očarala ju je njegova upečatljiva crveno obojena kosa, brojni dragulji koji su ga ukrašavali i pojas koji je nosio oko struka. Iako su se mnogi turisti činili zaintrigirani lokalnim stanovništvom, činilo se da je Korin jedina žena koja je ostala potpuno očarana Maasai ratnikom koji ju je uistinu začarao. Godinama kasnije objavila je knjigu “White Masai”, u kojoj je otkrila zamršenost njihove romanse. Ona je svog Maasai ratnika prikazala kao “fascinantno privlačnog muškarca”, ističući da je “izgledao poput mladog Boga”.
Nakon ponovnog susreta s pripadnicima plemena Masai, koji su joj služili kao vodiči u Mombasi, protumačila je to kao znak. Korin je tada imao 27 godina; vratila se kući, prodala svoj butik, raskinula vezu s dečkom i donijela odluku da napusti Švicarsku, najuređeniju zemlju na svijetu, i otputuje u Keniju u potragu za svojim ratnikom. Ne mogu biti sigurna u njegove osjećaje prema meni, ali u jedno sam odmah uvjerena: ‘On se osjeća isto kao i ja’, izjavila je Korin u svojoj knjizi. “Osjetio sam intenzivnu potrebu da uđem u trag tom čovjeku. Potraga za njim po cijeloj Keniji oduzela mi je tri mjeseca života. Kako je vrijeme prolazilo, umor i očaj su se pojavljivali i bojao sam se da ga više nikada neću sresti.
Na kraju sam, međutim, pronašao njega, i jednostavno mi je laknulo što sam sjedila tiho”, ispričala je tijekom intervjua. Korin je na kraju postala intimna sa svojim Masai ratnikom. Lketinga je u svom selu pripadao plemenu Samburu. Iako su Korin upozorili da žene u tom plemenu imaju manju vrijednost od koza, ona je odlučila živjeti s njim i njegovom majkom. Lketinga i Korin nisu mogli učinkovito komunicirati zbog jezične barijere, a nedostajao je i njihov intiman odnos. Unatoč tome, ostala je odlučna držati se uz njega. Korin je živio u trošnoj kolibi koja je pripadala njegovoj majci, lokalno poznatoj kao manija, izgrađenoj od štapova i kravlje balege.
Dok bi većini ljudi bilo odbojno čak i nakratko ostati u tako slabo osvijetljenoj nastambi, Korin je tamo izdržao tri i pol godine. Njezina se prehrana sastojala od kozjeg mesa i čaja zaslađenog šećerom i pomiješanog s krvlju. Dok je Lketinga držao svoje osjećaje o cijeloj situaciji za sebe, Korin je odlučila ne razmišljati duboko – jednostavno je slijedila svoje instinkte. Na kraju se udala za ratnika na konvencionalnoj ceremoniji noseći bijelu vjenčanicu i izbjegla predbračno obrezivanje zbog neistine koju je njezin suprug prenio plemenu, tvrdeći da je bila obrezana kao dijete.
Ipak, početni izazovi pojavili su se brzo — kupila je kombi i u njemu otvorila trgovinu, opskrbljujući hranom cijelo selo. Međutim, njezin posao naišao je na značajne prepreke zbog mukotrpnih putovanja u grad, redovitih kvarova na vozilima, krađa i korupcije, što je sve iscrpilo njezin račun u švicarskoj banci. Nadalje, Korinino tijelo bilo je oslabljeno malarijom, hepatitisom i pothranjenošću; na 180 centimetara visine imala je samo 48 kilograma.
Živote i njoj i njezinoj kćeri Napirai spasio je tek hitan let u bolnicu tijekom poroda. Korin nikada nije uspjela u potpunosti artikulirati svoje osjećaje o muškarcu kojeg je opisala u svojoj knjizi, a opisala ga je kao impulzivnog, nestalnog, pretjerano ljubomornog, neodgovornog i sklonog davanju uvredljivih primjedbi. Trudila se prenijeti osjećaj koji ju je nagnao da napravi drastičnu promjenu u svom životu preselivši se u Keniju, nesvjesna onoga što je tamo čeka. Korin kaže da je nakon prvog susreta s Lketingom doživjela osjećaj povratka kući, shvativši da je pronašla “osjećaj pripadnosti, kao da je otkrila svoju obitelj i svoju zajednicu.
