– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednoj osobi, koja je odrasla u jako teškim uslovima. Pri tome mislimo da je ova osoba u stvari siroče, da je odrasla u Domu za nezbrinutu djecu, i nikada apsolutno nije imala roditeljsku ljubav….
Moje osobno putovanje bilo je jedno od nevjerojatnih preobrazbi, tjerajući me iz mjesta tuge i straha u mjesto nade i ljubavi. Odrasla sam sa spoznajom da hranu ne dobivaju svi i da je osjećaj gladi cijelo vrijeme normalna stvar s kojom živim unutar četiri zida svog doma. No ipak sam nastavio težiti akademskoj izvrsnosti. U prvoj i drugoj godini srednje škole bio sam poznat kao igračica. Međutim, izazovi dok sam bio beskućnik doveli su me blizu beznađa. Nije mi preostalo ništa drugo nego poduzeti drastične mjere kao što je ušuljati se u sobe i pronaći utjehu u hladnim tvrdim podovima.
U tim trenucima obuzeo bi me duboki osjećaj zbunjenosti i neizvjesnosti, ostavljajući u meni osjećaj kao da plutam u moru nepoznatih mogućnosti. Ali iz te neodoljive tame izašla je moja baka kao svjetlo vodilja koja mi je vratila vjeru u svijet. Sa svakim korakom, melodijom punom nade koja je svirala u pozadini, probudila je moje srce iz sna. Uz velikodušnu i nesebičnu pomoć, dala mi je stan i obasula me ljubavlju. Angelina, hrabra skromna udovica, igrala je ulogu moje nebeske zaštitnice i nastavila zauvijek odražavati vrijednosti empatije i ljubavi. Nakon toga odlučio sam se za visoko obrazovanje, što je ispunjenje tih dugo gajenih ambicija. Uz povremenu nastavu i malu mirovinu koju je primala moja baka, naši životi su se normalno odvijali.
Bogatstvo koje je ispunjavalo naš život nije bilo materijalističkih stvari, već je bogatstvo dolazilo iz ljubavi kojom me bez sumnje obasipala moja baka. Ona je bila jedina konstanta koja nikada nije prestala vjerovati u mene, čak ni u najmračnijim vremenima. Nažalost, došao je trenutak kada je njen blistavi osmijeh nestao. Onda je baka umrla, ostavivši me bez praznine. Međutim, njezina bit još uvijek prebiva u meni. U ovom slučaju ovdje, iz dna svog srca prihvaćam odgovornost da budem majka svojoj slatkoj maloj bebi koja je dobila ime po mojoj baki. Ovo je putovanje pokazalo bezvremensku prirodu njezine ljubavi. Jako cijenim sva njezina postignuća i koliko je bila izvanredna osoba.
Neka njezino ime uvijek bude podsjetnik na nesalomljivu odanost i hrabrost. Bako, hvala ti za sve od srca, najiskrenije.
BONUS TEKST:
- U klinici za transplantaciju srca preplavio ih je val euforije dok su gledali mladića kako čini tu iskrenu gestu; to je pokazalo koliko moćan može biti jedan jednostavan telefonski poziv. Nikola Popović, koji je operiran prije petnaestak mjeseci, sada nestrpljivo juri u pripreme za vjenčanje. A dar koji je majci mladog jubilarca, zajedno s Milošem (23), zauvijek promijenio život bilo je svježe živo srce. Prije samo pet dana, prekrasna promjena dogodila se Aleksandri iz Prokupča, 30-godišnjakinji kojoj je presađeno srce zauvijek promijenilo njen život.
I nakon poroda bila je savršenog zdravlja, no kasnije se žalila na pretjerani umor i nedostatak zraka. Nakon niza testova, analiza i dijagnoza zaključeno je da se radi o zatajenju srca. Da bi joj se spasio život, jedino održivo rješenje bila je transplantacija srca. Međutim, tijekom razdoblja čekanja imala je srčanu pumpu na pet godina. Na kraju se ostvario dugo očekivani poziv iz bolnice. Aleksandra Stojanović se iz dubine duše zahvalila i onima koji su nesebično – iako su to trebali za sebe ili svoje – našli u srcu da donesu tu tešku odluku i daju pristanak.
Razmišljajući o hrabrosti mališana, žena, djece i roditelja da kažu ‘Da’ između teških vremena, pogodilo ju je što je taj zavjet učinio. Od srca hvala u ime svakog transplantiranog vani tom nesebičnom darivatelju organa, Stojanović je izrazio najdublju zahvalnost što je njegovoj majci spasio život i vratio je kući. Na odjelu specijalizirane intenzivne njege Klinike za transplantaciju srca Miloš se trenutno ubrzano oporavlja.
Njemu je s devet godina dijagnosticirana urođena srčana mana. Unatoč neuspješnom zahvatu na zalistku, stavljen je na listu čekanja za 2022. godinu. Igrom slučaja 5. srpnja dogodila se spasonosna transplantacija srca. Miloša Mitrovića su zatekli na kraju radnog dana, u 21 sat, i za samo tri sata bio je na naznačenom mjestu. Počelo je u 21 sat. i završio u 5 ujutro, tijekom kojeg je ostao na istom mjestu. Mitrović ističe iznimnu brzinu oporavka, ističući izniman napredak i glatkoću procesa. Liječnici Klinike za transplantaciju srca Kliničkog centra Srbije, iako imaju 11 godina iskustva, ipak svaki novi slučaj doživljavaju kao poseban revitalizirajući izazov.
Svaki operativni zahvat dr. Saša Kačar, ugledni voditelj operacijskog bloka klinike, opisuje kao zahtjevan pothvat. Najvažniji prioritet je stavljanje takvih mladih pacijenata pred kojima je neograničena budućnost i osiguravanje da mogu rasti i živjeti što je duže moguće sa svojim novim srcima. Specifične potrebe svakog pacijenta rezultiraju različitim izazovima za svaki postupak presađivanja; međutim, pažnja posvećena detaljima jamči uspjeh. Vrlo je važna kompatibilnost i procjena veličine srca tijekom žetve.
Zanimljivo je da je Klinički centar Srbije za 11 dana uspio presaditi srca 8 nesrodnih darivatelja i spasio tih 8 života. Dvije operacije koje su spasile život prošle su dobro. Uključuje dvije operacije transplantacije srca koje su uspješno obavljene. Uvažena dr. Emilija Nestorović, voditeljica Odjela za transplantaciju srca i mehaničku potporu srca, pozitivno je komentirala Milošev napredak. Iako je prošlo tek dva tjedna od transplantacije, Miloš je već pokazivao vrlo ohrabrujuće znakove poboljšanja.
