– Puno je životnih ispovijesti koje se danas mogu pronaći na društvenim mrežama. Ono što je primjetno u posljednjih par mjeseci je to, da se sve veći procenat mlađih osoba okreću prema vjeri. Samim time, i puno se izjašnjavaju po tom pitanju na svojim profilima. Također, mi danas donosimo ispovijest žene, koja bi da postane majka ali da ne stupa u bračni odnos. Samim time, potrađžila je i pomoć popa, a ispovijest prenosimo u cjelosti.
Oče, u dobi od 36 godina nalazim se bez djece i neoženjen. Oni oko mene postaju nemirni, neprestano preispituju moje izbore – potiču me da imam dijete zbog sebe. Čak i liječnici ponavljaju ovo mišljenje, upozoravajući da vrijeme ističe i da bih trebala razmisliti o tome da postanem prva majka. Moja prijateljica poslušala je ovaj savjet, ali sada se suočava s osudom mnogih koji dovode u pitanje odsutnost oca u životu njezina djeteta. Ipak, možda je u majčinstvu pronašla svoju svrhu. I ja žudim iskusiti radosti majčinstva. Nije li to nepravedno, oče? Neke žene imaju djecu, dok druge nemaju.
Nije li pravo žene da rodi dijete? Biblija čak kaže da se žena spašava porodom. U današnje vrijeme mnoge žene odlučuju imati djecu za sebe. Imam partnera i s njim sam podijelila svoje želje. Začudo, čini se da ga to ne smeta. Međutim, on ne želi obitelj niti bilo kakve odgovornosti. Ja to ne zahtijevam. Mogu sama priskrbiti dijete. Mogla bih čak i tajiti trudnoću od njega. U nedoumici sam, nisam siguran koje korake poduzeti. Vrijeme izmiče. Kako vrijeme prolazi, postaje sve očitije da bih trebala ozbiljno razmisliti o ubrzanju procesa poroda, kako moje godine napreduju.
Postavlja se pitanje: koje korake trebam poduzeti da ovo postane stvarnost? Neočekivani svećenikov odgovor zatekao je mladu ženu nespremnu jer nije očekivala takav odgovor na svoje pitanje. Tvoje riječi su me užasnule. Prilično je šokantno da ste tražili moj blagoslov da nabavite psa, a sada raspravljate o ideji da imate dijete. Čak i ako je izvan braka, želite dijete donijeti na svijet bludom – isključivo zbog sebe. Ova razina neodgovornosti me doista zbunjuje. Moram se ispričati, ali osjećam se prisiljenom pitati vas i vašeg prijatelja: “Jeste li oboje poludjeli?” Ne uspijevam shvatiti značenje iza ove užasne izjave, ispunjene neodoljivim osjećajem sebičnosti i samoljublja, o “rađanju za sebe”, posebno kada je popraćena idejom da “mnogi drugi čine isto”.
Jeste li svjesni da se mnogi pojedinci danas bave bludom, pušenjem, pićem, korištenjem droga, krađama i čak su zatvoreni zbog zločina poput ubojstva i pedofilije, a da ne spominjemo pobačaj? Služi li vam kao opravdanje činjenica da postoji većina koja se bavi takvim ponašanjem? Samo zato što je većina bezbožnog svijeta zalutala, znači li to da bismo trebali slijediti primjer i izgubiti zdrav razum? Preklinjem vas da PRESTANETE!!! Ne obraćajte pozornost na okrutne kritičare koji daju takve glupe savjete. I kakve veze ti ljudi imaju s vašim odlukama?
Hoće li oni biti ti koji će vam suditi na Sudnjem danu? Vjerujete li doista da dijete treba biti doneseno na ovaj svijet bez ljubavi i brige roditelja, već kao rezultat grijeha bluda, lišeno oca i obitelji koja pruža osjećaj vrijednosti, sve u ime od sreće? Što je ovo dijete učinilo da je zaslužilo takvu namjernu patnju? Iako su vaši osjećaji valjani, ne bismo li trebali uzeti u obzir i osjećaje djeteta? Želite li doista tretirati ovo dijete kao običnu igračku? Odgoj djece je ogromna odgovornost koja zahtijeva naporan rad i odricanje. Mnogi ljudi na roditeljstvo gledaju kroz ružičaste naočale, vjerujući da će imati djecu unijeti beskrajnu radost u njihov život.
- Međutim, često nisu svjesne slomljenog srca majke kada joj se dijete razboli ili čak umre. Majke se suočavaju s raznim tugama i izazovnim okolnostima dok se brinu za svoju djecu. Dok se rođenje djeteta smatra izvorom sreće i svrhom života, važno je zapitati se zašto su neki roditelji s djecom nesretni. Postoje slučajevi u kojima roditelji razviju ogorčenost prema svojoj djeci i smatraju ih odgovornima za vlastite poteškoće i probleme. U ekstremnim slučajevima, roditelji mogu čak napustiti ili se odreći svoje djece. Ključno je razumjeti da ako žena ima iskrivljen svjetonazor i nema unutarnjeg mira, dijete neće magično riješiti njezine probleme. Odsutnost očinske figure u životu djeteta može duboko raniti samo vaše biće. Težina krivnje izjedat će vas kad shvatite da ste svom djetetu uskratili najbitniji element i podvrgnuli ga neizmjernoj patnji. Srce će vam se slomiti dok budete svjedočili kako vaše dijete promatra drugu djecu kako se radosno igraju sa svojim dragim, privrženim očevima, dok je vašem vlastitom djetetu uskraćeno takvo iskustvo.
Jeste li doista spremni djetetu nanijeti takve muke samo zbog svoje nepromišljene želje da pod svaku cijenu dobijete dijete? Ako vam je istinska namjera svim srcem se posvetiti odgoju djeteta, bilo bi puno korisnije posvojiti dijete iz sirotišta i postati mu majka, nudeći im bezuvjetnu ljubav i nježnost. Ovaj put je bolji od činjenja teškog prijestupa rađanjem izvan braka i nanošenjem sramote na sebe. Postoji obrazac među brojnim ženama koje su rodile pod sličnim okolnostima, i često dolaze k meni tražeći oprost. Neke su požurile u brak, druge su se nadale da će dijete osigurati muškarčevu obvezu, a neke su se, između ostalog, okrenule i in vitro oplodnji.
Međutim, moram priznati da njihova potraga za srećom na te načine nije dala željene rezultate. Zapravo, njihovi životi su se pogoršali zbog posljedica takvih grešnih postupaka. Sada duboko žale zbog svojih izbora i liju suze zbog iskorištavanja svoje djece kao pukog alata za ispunjenje sebičnih želja. Nažalost, okrutnost i nesmotrenost ovih nesretnih majki često rezultiraju fizičkim i emocionalnim patnjama njihove djece. Ovo je nepobitna činjenica. Intenzivna želja za uspostavom ispunjenog osobnog života i izbjegavanjem stigmatizacije u našem nemoralnom društvu postaje sveobuhvatna opsesija, vodeći ove očajne žene da svoje buduće potomke osude na doživotnu bol.
To je prava ludnica! Ipak, spoznaja o njihovu zlodjelu dolazi brzo, popraćena nepodnošljivom tjeskobom, ali nažalost, ništa se ne može učiniti. Može biti izazovno tolerirati riječi onih koji šire negativnost. U početku vas potiču na promiskuitet i rađanje djece isključivo za vlastitu korist. No, brzo će vas označiti kao promiskuitetnu osobu i posramiti vas što ste samohrani roditelj ili bludnica. Besmisleno je baviti se zadovoljstvom drugih i prilagođavati se lažnim javnim mišljenjima; to je jednostavno glupo. Svatko bi trebao biti odgovoran za svoj život i ne brinuti se za živote drugih. Nadalje, te su osobe opterećene vlastitim grijesima i problemima, ali ipak imaju smjelosti savjetovati druge o stvarima kao što su rađanje djece za osobnu korist, pronalaženje partnera ili žurno sklapanje braka. Vjeruju li doista da su mudriji od Boga? Razumni pojedinci shvaćaju da se sve odvija po Božjoj volji i nema razloga da se obaziru na riječi ludih ljudi.
Zbunjen sam našom zaokupljenošću mišljenjima i mislima grešnih pojedinaca, dok zanemarujemo značaj Božjih riječi. U svojim nas svetim zapovijedima upozorava na grijeh, objašnjavajući da će on dovesti do patnje. On također daje smjernice o tome kako pronaći sreću kroz čitanje Evanđelja. Ipak, svjesno biramo prkositi mu i još uvijek očekujemo pronaći sreću. A kad se suočimo s poteškoćama, krivimo Boga i podnosimo tugu. Gospodin se iz svoje ljubavi prema nama brine za naše dobro i vodi nas prema spasenju. Međutim, pokušavamo ga prevariti lukavstvom i inzistiramo na tome da stvari radimo na naš način, kao da posjedujemo superiorno znanje u usporedbi s Bogom.
Doista je strašno svjedočiti. Ključno je ne mučiti se i prepoznati da imati dijete ne definira svrhu života. Važno je u potpunosti razumjeti biblijski citat: “Žena je otkupljena porodom ako ostane postojana u vjeri, ljubavi i čistoći.” Vrijedno je napomenuti da čin rađanja nije isključivo za ljude, jer i miševi i mačke također doživljavaju ovaj fenomen. Čin poroda je jednostavan proces, a ne cilj sam po sebi. Priroda se brine za sve, ostavljajući malo kredita ženi. Međutim, samo nekolicina odabranih ima sposobnost odgojiti istinski kreposnu i časnu osobu, osobu koja utjelovljuje kršćanske vrijednosti.
Evidentno stanje duhovnosti i morala našeg društva služi kao neporeciv dokaz ove istine. Ako se samo razmnožavamo bez osiguravanja da su naša djeca odgojena s jakim moralnim kompasom, što nas onda razlikuje od životinja? Riječ je o nepravdi, točnije o razlikovanju onih koji imaju djecu od onih koji nemaju. Međutim, vrijedno je razmotriti mnoštvo pojedinaca koji vode ispunjen život bez djece. Ova skupina uključuje ne samo redovnike, već i izvanredne žene i iznimne pojedince, poput Matrone Moskovske, Ksenije Petrogradske, Marije Egipćanke i brojnih drugih svetaca.
- Svaka osoba ima jedinstvenu svrhu tijekom svog vremena na Zemlji i nije nužno da svatko rađa djecu. Gospodin ne pridaje značaj samo tome ima li netko potomstvo ili ne; nego On iznad svega cijeni čistu savjest i suosjećajno srce. Bez obzira na bračni status ili broj djece, ključno je prihvatiti svaki aspekt života kako se odvija. Ovo prihvaćanje usklađuje se s božanskom voljom i u konačnici vodi do ispunjenijeg postojanja. Bez obzira na okolnosti, naša svrha ostaje ista: pronaći radost u služenju Bogu i našim bližnjima, slaviti život, i izraziti zahvalnost prema Stvoritelju.
