– Na internet portalima se svakodnevno mogu pronaći razne priče o teškim životnim sudbinama. Međutim, najviše nas definitivno pogode one priče, koje su povezane sa djecom. Slijedi i jedna priča iz Bosne i Hercegovine, konkretno iz Tuzle…..
Ramiza Vuković, rodom iz Tuzle, zatekla je teško shvatljivu sudbinu koja je ostavila dubok trag ne samo u njenom životu već iu životu njene porodice. Njezin narativ počinje na konvencionalan način – udala se i uz muža živjela kao podstanar dok je gajila težnje za proširenjem obitelji. No, kada je ostala trudna, u trećem mjesecu pojavilo se nepredviđeno otkriće: trbuščić joj je bio nenormalno velik, a ubrzo nakon toga liječnici su potvrdili da čeka trojke. Kako je Ramizina trudnoća odmicala, nailazila je na razne zdravstvene poteškoće. Tijekom sedmog mjeseca pojavio joj se osip, zbog čega je bila hospitalizirana, gdje su liječnici posumnjali da bi mogla biti vodena bolest. Nakon toga je premještena u bolnicu Gradina, gdje su injekcije privremeno ublažile sve njezine simptome.
U tom periodu Ramiza je počela osjećati prve brige u vezi sa svojim zdravljem i trudnoćom. Ramiza je na porodu doživjela nesnosne bolove. Iako su liječnici preporučili carski rez, ona je nastavila s prirodnim porodom, što je rezultiralo dodatnim komplikacijama. Nakon buđenja iz anestezije doznala je da je dvoje od njezino troje djece preživjelo, dok je treće navodno preminulo. Još uvijek pod utjecajem anestezije, Ramiza nije mogla tražiti razjašnjenje, ostavljajući je s dubokim osjećajem neizvjesnosti. Prisustvo nepoznatog bračnog para u bolnici pojačalo je Ramizine sumnje. Njihovo ponašanje i izjave dodatno su je učvrstili u uvjerenju da nešto nije u redu.
Nakon što je provela u bolnici, Ramiza nije mogla odmah vidjeti svoju preživjelu djecu, jer joj je rečeno da su u inkubatoru. Tek nakon što je zaprijetila policijom, babica joj je naposljetku donijela svoje dvije zdrave kćeri. Sjećanje na njezino treće dijete i dalje je bilo ukorijenjeno u Ramizinim mislima, dok se grčevito držala nade da bi on još mogao biti živ. Nakon 26 godina njezina sumnja prerasla je u čuđenje kada je nesvakidašnjim nizom događaja otkriveno da je njezina treća kći Dijana živa i da nastupa na Folk Showu. U iznenađujućem obratu, Ramiza je otkrila istinu kroz susret sa zagonetnom ženom koja ju je upozorila na nadolazeću sliku koja će pokrenuti niz događaja.
Ova je žena nagovijestila umiješanost neke značajne osobe u stvar, ali je Ramizina nepokolebljiva vjera u Boga potaknula njenu nepokolebljivu potragu za pravdom. Čak i uz sumnje bačene na njezin račun, ona ustraje u svojoj predanosti da svoju priču predstavi sudu u Strasbourgu, težeći i istini i pravdi za svoju obitelj. Nažalost, otkriće da je njihovo treće dijete preživjelo donijelo joj je duboku tugu. Neizmjerna kombinacija šoka i radosti bila je preintenzivna za njezinog supruga Aldija koji je, saznavši istinu, doživio srčani udar i na mjestu preminuo.
Ramizin narativ služi i kao dokaz majčine postojane ljubavi i snage, ali i upozorenje na nedostatke u zdravstvenom sustavu koji mogu rezultirati teškim ishodima. Njezina potraga za pravdom se nastavlja, potaknuta nadom da će ponovno ujediniti Dianu sa svojom braćom i sestrama. Nepopustljiva i odlučna, Ramiza se drži svog uvjerenja da će istina na kraju izaći na vidjelo, ostajući nepokolebljiva u svojoj potrazi za pravdom.
