– U nastavku našeg današnjeg članka idemo do Republike Srpske, i govorićemo o pet jako zanimljivih sestara iz jednog sela. Nime, njih pet, cijeli život žive zajedno, a posebne su po tome, što se nikada nisu udavale…
Stojina životna priča počinje tvrdnjom da smo mi ono čime se hranimo, bilo da je u pitanju bol, trud ili trud koji ulažemo. Ona ima četiri sestre i sve žive u selu Mrtvica koje se nalazi između Brčkog i Lopara. Djevojke uspijevaju održati tijelo i dušu zajedno zahvaljujući zemlji svojih roditelja. Čak i ako rade dugo, jedva sastavljaju kraj s krajem. Sestre Zarić, rođene u selu Mrtvica kod Brčkog, imale su netipičan život. Iako su bili u kasnim osamdesetima i ranim devedesetima, Petra, Stoja, Goja, Anica i Živan nisu se vjenčali već su život proveli brinući se o roditeljima i neprestano radeći u obiteljskom domu.
Djelovali su poput tradicionalnih obitelji u kojima je svaki član imao posebne uloge na farmi. Stoga su ove marljive sestre radile od zore do mraka brinući se o poljoprivredi i stočarstvu te drugim fizički zahtjevnim “muškim” poslovima. Usred pomahnitalog kaosa brzih aktivnosti, postoji osjećaj hitnosti koji se može osjetiti. Jovo i Spasenija, pokojni roditelji obitelji, izrodili su trinaestero djece, od kojih su većina bili muški i rano umrli. Dvije sestre među njima su se udale, dok je preostalih pet ostalo da pomažu u svakodnevnim poslovima u obiteljskom ruralnom selu i popune prazninu koju su ostavila njihova preminula braća. “Avaz.ba” dalje prenosi da je jedna sestra u sezoni sjetve kukuruza često u žurbi popravljajući oštećeni zid kuće svojih predaka.
- Na drugom mjestu druge dvije sestre pripremaju sjeme za sadnju. Doista donositelji sa svojim bountiesima bio je gotovo nestvaran zadatak skupiti svu trojicu na jedno mjesto. Nikada im nije mrsko priznati da čak i zamole svoje susjede za pomoć kada im je to stvarno potrebno, iako su dovoljno sposobni da mnoge stvari učine sami. Nedostatak radne snage na selu povezan je s nespremnošću radnika da se uključe u veće poljoprivredne projekte, kao što je uočeno.
No, sestre Zarić vrlo su otvorene i tople u svojim riječima i sa zadovoljstvom podnose svaki znak da su postupile dobro prema roditeljima, ali i prema seoskom načinu života. Drže sve vrste stoke — krave, ovce, svinje, perad — i ne oklijevaju prihvatiti bilo kakvu količinu posla. Imaju prilično veliki komad zemlje u obradi, a po potrebi zakupe i više poljoprivrednog zemljišta. Takva nam je bila sudbina, sila koja nas je držala nevjenčane i živjele zajedno kao jedno domaćinstvo: pet sestara.
Dokle nam je dobro zdravlje, moći ćemo revno raditi: ovo kažu sestre Zarić; hvale i susjedi i mještani s područja Mrtvice je njihova pokojna majka Spasenija koja je živjela skoro 100 godina prije smrti. Godine 2007. preminula je samo četiri mjeseca prije svog stotog rođendana. Nakon smrti njihove majke, usvojili su određene prakse poput nošenja crne odjeće i negledanja televizijskih programa ili slušanja radija. Kako su rekli, oni si jednostavno ne mogu priuštiti sudjelovanje u takvim aktivnostima. Mještani ove ljude smatraju prilično čudnima. Budući da je emisija o sestrama Zarić snimljena prije 7 godina na RTS-u, sada o njima nema aktualnih informacija.
