– U posljednjih par godina, zavladao je trend među ženama da uveliko preskaču proces ulaska u bračne zajednice, u nekim mlađim godinama. Sada se ta granica uveliko povećala preko 30 godine života.
Priča o Stojinom postojanju počinje izjavom da se hranimo iz teškoća koje podnosimo, napora koji ulažemo i rada koji trošimo. Živeći u selu Mrtvica, smještenom između Brčkog i Lopara, ona i njezino četvero braće i sestara preživljavaju od obilnog prinosa na zemljištu svojih roditelja. Unatoč nepokolebljivom radu, oni ostaju razboriti u korištenju svojih prihoda. Sestre Zarić, podrijetlom iz sela Mrtvica kod Brčkog, imale su izuzetan život. Iako su zašli u kasne osamdesete i rane devedesete, Petra, Stoja, Goja, Anica i Živan nikada nisu stupili u bračnu zajednicu, nego su svoj život posvetili brizi za roditelje i neumornom čuvanju djedovine.
- Djelujući u okviru tradicionalnih kućanstava, svaka je sestra preuzela različite odgovornosti na obiteljskom gospodarstvu. Posljedično, ova marljiva braća i sestre preuzimali su zadatke tipično povezane s muškarcima, poput brige o usjevima, uzgoja stoke i bavljenja fizički zahtjevnim radom od izlaska do zalaska sunca. Usred bjesomučnog meteža brzih aktivnosti, nepogrešiv je osjećaj hitnosti koji prožima zrak. Jovo i Spasenija, pokojni roditelji ove obitelji, na svijet su donijeli trinaestero djece, od kojih su većina bili muški i prerano umrli.
Među tom braćom i sestrama, dvije su sestre zauvijek sretno pronašle u braku, dok je preostalih pet poslušno ostalo u svom ruralnom selu, preuzimajući na sebe obaveze svakodnevnih poslova i ispunjavajući prazninu koju su ostavila njihova preminula braća. Kako prenosi “Avaz.ba”, sestre su u vječitoj strci u sezoni sjetve kukuruza. Dok se jedna sestra marljivo brine za popravak oštećenog zida kuće predaka, druge dvije marljivo pripremaju sjeme za sadnju. Unatoč brojnim obavezama, okupiti sve tri sestre na jednom mjestu predstavlja veliki izazov. U trenucima nevolje skromno priznaju da traže pomoć od svojih bližnjih, iako su više nego sposobni samostalno rješavati mnoštvo zadataka.
Pronalaženje radnika za velike projekte na farmi pokazalo se kao izazov zbog nedostatka radne snage u ruralnim područjima. No, sestre Zarić svim srcem izražavaju zadovoljstvo odlukom da ostanu u roditeljskom domu i prihvate seoski način života. Marljivo se brinu o raznolikom nizu životinja, uključujući goveda, ovce, svinje i perad, i željno preuzimaju svaki zadatak koji im se nađe na putu. Osim što obrađuju značajnu količinu zemljišta, otvoreni su i za zakup dodatnih poljoprivrednih parcela po potrebi.
- Okolnosti su, možda, dovele do toga da ostanemo nevjenčane i živimo zajedno kao pet sestara pod jednim krovom. Dokle god nam zdravlje bude dopuštalo, ustrajat ćemo u našim nastojanjima, poručuju sestre Zarić, koje dobivaju velike pohvale svojih susjeda i mještana Mrtvice. Njihova majka Spasenija živjela je gotovo stoljeće prije svoje smrti. 2007. otišla je samo četiri mjeseca prije svog stotog rođendana. Nakon majčine smrti usvojili su određene običaje, poput oblačenja crne odjeće i suzdržavanja od gledanja televizijskih programa i slušanja radija.
Zbog svojih financijskih ograničenja izričito napominju da ne mogu sudjelovati u takvim oprostima. Lokalna zajednica te osobe smatra neobičnima. Budući da je dokumentarni film o sestrama Zarić snimljen prije sedam godina i emitiran na RTS-u, nedostaju trenutne informacije o njihovom sadašnjem stanju.
