– U Srbiji da se živi i da se izjašnjavaš kao albanac, bilo bi jako teško. Naime, jako dobro se zna da su odnosi Srbije i Albanije itekako zategnuti, a ako se bavite javnim poslom, uvijek ćete da budete na udaru same publike….
Beki Bekić, rođen kao Behljuj Behljuji, poznat je kao folk pjevač albanskih korijena. Djetinjstvo je proveo u Gusinju, u Crnoj Gori, u brojnoj obitelji. Njegovi su roditelji odgojili 12 djece i uzeli šestero siročadi. Zbog zahtjeva velikog domaćinstva, Beki je još u osnovnoj školi počela raditi kako bi pridonijela uzdržavanju obitelji. Bekićev otac bio je postar i nije mogao financijski uzdržavati cijelu obitelj. Najstariji brat, koji je neko vrijeme proveo u Njemačkoj, pridonio je koliko je mogao, ali se na kraju oženio i osnovao svoju obitelj. Shodno tome, Beki je preuzeo odgovornost na sebe. Bez zadrške je prihvaćao sve oblike rada, bavio se raznim fizičkim poslovima poput istovara kamiona, nakon čega je odlazio u školu.
Njegovi napori bili su vođeni potrebom da se pobrine za potrebe svoje obitelji. Unatoč tome što je odgojen u velikoj obitelji, Beki je istaknuo da mu to nikada nije smetalo. Dragi su jedni druge, uživali u druženju, cijenili život i uvijek se sjećali svojih korijena. Beki je od malih nogu učio pomagati roditeljima i postao vješt u obavljanju kućanskih poslova, što je kasnije začudilo njegovu suprugu. Tijekom svoje osnovne i srednje škole radio je na raznim poslovima, između ostalih iu građevinarstvu. Sa samo 14 ili 15 godina, postigao je izvanredan podvig utovarujući sedam FAP-ova šljunka dnevno, prevozeći pijesak i šljunak iz rijeke.
Njegova mladenačka snaga, brzina i energija omogućili su mu da s lakoćom izvrši ove zadatke. Dok je bio zaokupljen svojim poslom, stalno je pjevao, na veliko uživanje onih oko njega. Beki je otkrio da su se njegovi roditelji protivili njegovom bavljenju glazbom, smatrajući to nestabilnim izborom u karijeri. Pozivali su ga da završi svoje obrazovanje i izraste u “čovjeka”. Ipak, nakon što su svjedočili njegovim nastupima na televiziji, shvatili su težinu njegove strasti.
Iako je upisao Višu ugostiteljsku školu u Beogradu, njegova posvećenost glazbi naposljetku je prevagnula i dovela ga do rada u restoranima i barovima. U kafani u kojoj je nastupao, susreo je svoju buduću suprugu, ne znajući četiri godine da ona često dolazi da ga čuje kako pjeva. Međutim, sudbina je imala druge planove i na kraju su im se putevi ukrstili. Kad ju je ugledao, odmah je prepoznao da je ona ta, što je dovelo do njihovog vjenčanja ubrzo nakon toga. Gotovo tri desetljeća kasnije i dalje su zajedno, blagoslovljeni s dvije kćeri i sada uživaju u ulozi bake i djeda. Beki je poznat po svom vječnom osmijehu i optimističnom pogledu.
On vjeruje da treba pronaći zadovoljstvo u onome što je Bog dao i tvrdi da prava sreća ne proizlazi iz materijalnih dobara. Uvijek se fokusirajući na pozitivne osobine drugih, kloni se negativnih priča. Tvrdi da sukob i neprijateljstvo zahtijevaju dva sudionika i dosljedno nastoji prihvatiti pozitivan način razmišljanja. Beki Bekić primjer je čovjeka koji je, suočen s izazovnim životnim okolnostima, uspio zadržati pozitivan stav, snažnu radnu etiku te posvećenost obitelji i karijeri. Njegovo putovanje služi kao inspiracija mnogima, pokazujući da se uspjeh može postići napornim radom, ljubavlju i optimističnim razmišljanjem.
Poznat po svom uvijek prisutnom osmijehu i optimističnom ponašanju, Beki naglašava važnost zadovoljstva onim što mu je Bog podario, tvrdeći da prava sreća ne proizlazi iz materijalnih dobara. On se dosljedno usredotočuje na pozitivne osobine pojedinaca i kloni se negativnih priča. Beki vjeruje da su za sukob i mržnju potrebna dva sudionika, te nastoji uvijek održavati pozitivan način razmišljanja.