– Miroslav Ilić je prethodne tri godine imao pravi pakao što se tiče privatnoga života. Vjerujemo da i sami znate da je imao suđenje sa Mirjanom, bivšom partnerkom, oko priznavanja sina Devona, koji danas ima 32 godine starosti i koji živi u Americi….
Susret Miroslava i Devina izazvao je snažne emocije i označio vrhunac potresne pripovijetke čiji su središnji likovi Miroslav Ilić i Mirjana Antonović. U srži ove izvanredne priče nalazi se neobično putovanje Devina, davno izgubljenog sina. Mirjana je na svom Facebooku objavila značajnu vijest – sud je službeno priznao Miroslava Devinovim biološkim ocem. Ipak, postoji još izvanredniji aspekt ovog nevjerojatnog otkrića.
U intervjuu za medije Mirjana je otkrila da je Miroslav duboko fasciniran svojim sinom. U godinama njihovog odrastanja životi Miroslava i Devina su se ukrstili, što je pjevača nagnalo da oda počast mladom momku. Kad god sam boravio u Beogradu, često sam boravio u sestrinom stanu, a Miroslav je išao s nama. Upuštao se u razigrane interakcije s Devinom i njegovao značajne trenutke koje su dijelili, kako je istaknula Mirjana. Kada se pjevačica posljednji put susrela s Devinom, dijete je, kako je otkrila, imalo samo 18 mjeseci. Jasno se sjećam izrazitog trenutka dolaska jedne osobe u hotel “Interkontinental”.
Između te osobe i malog djeteta odvijala se očaravajuća interakcija, koja je rezultirala darivanjem zlatnog lančića djetetu. Ono što je privuklo moju pozornost bile su djetetove nepokolebljive suze svaki put kad bi osoba pokušala otići, tjerajući ih da se vrate po lanac. Činilo se kao da dijete posjeduje urođeno shvaćanje neizbježnog odvajanja, kako je ispričala. Devin je svoje tvrdnje o sjećanju na oca potkrijepila osobnom anegdotom. U dobi od samo 18 mjeseci od oca je dobila dragocjeni zlatni lančić ukrašen križem, dragi ukras koji i dan danas ponosno pokazuje.
Miroslav Ilić, rođen 10. prosinca 1950. u Mrčajevcima, etablirao se kao vrlo cijenjena ličnost u sferi srpske glazbe. Svojim iznimnim nastupima uživo i neosporivim talentom stekao je ogromno divljenje i priznanje, učvrstivši svoj status jednog od najistaknutijih i najcjenjenijih pjevača u žanru folk i pop-folk glazbe. Njegovo izvanredno putovanje detaljno je opisano u njegovoj biografiji, koja ističe njegovo školovanje na Elektrotehničkom fakultetu u Skoplju nakon završetka srednje škole u Čačku. Godine 1972. Miroslav Ilić je krenuo na svoje glazbeno putovanje objavom svog prvog singla pod nazivom “Voleo sam devojku ž grada”, zajedničkog rada Dobrice Erića i Obrena Pjevovića.
Ovaj debi singl snimila je cijenjena izdavačka kuća Diskos iz Aleksandrovca. Nakon zapanjujućeg uspjeha ove pjesme, Ilić je stekao sveopće priznanje svojim LP-om “Sreli smo se, davno je bilo”, koji je 1979. godine oživio pod vodstvom Diskografske produkcije Radio-televizije Beograd. Dodatni tekst: Pjevač Miroslav Ilić iskreno je progovorio o svojoj borbi s alkoholom i priznao svoju umiješanost u incidente dok je bio pod njegovim utjecajem. Prema riječima samog Miroslava Ilića, uspješno se izborio sa svojim porocima i suzdržavao se od konzumiranja alkohola punih trideset godina. Prije 1989. borio sam se s konzumiranjem alkohola, tijekom čega se dogodila nenamjerna nesreća koja je rezultirala razbijanjem čaše.
Te godine došao sam do ključnog trenutka u kojem sam odlučio prestati piti alkohol i posvetiti se potpunoj apstinenciji. Dok sam pod utjecajem, moje se ponašanje može okarakterizirati samo kao nemarno i štetno. To nije samo uzrokovalo osobnu neugodnost, već je imalo i nepovoljan utjecaj na one u mojoj blizini. Poticao bih nered u pijaćim objektima, nanosio štetu imovini i verbalno napadao osobe u mojoj blizini. Stvarnost je takva da mi je, kad sam bio u pijanom stanju, nedostajao ikakav privid kontrole nad svojim ponašanjem.
- Gledajući unatrag, sada shvaćam da je moje prekomjerno pijenje bilo vođeno željom za prilagođavanjem i društvenim angažmanom s drugima. Međutim, ubrzo se pokazalo da alkohol uzima danak na moje zdravlje. Nedostajao mi je kapacitet da konzumiram alkohol na odgovoran način, što je dovelo do nezdrave razine unosa. Ta me spoznaja potaknula da napravim ključne prilagodbe u svom životu. Uz nepokolebljivu podršku svetog Jurja, štovanog sveca zaštitnika koji bdije nada mnom, ustajem svako jutro spreman iskoristiti dan.
Stojeći pred njegovim svetim likom, oslanjam se na svoju unutarnju snagu i potvrđujem sebi: Oštar sam poput škara, spreman svladati svaku prepreku na svom putu, osiguravajući da više nećeš pobjeđivati. Odjeća koju žena nosi je zahvaćena plamenom, nepobitna istina. Razmislite o smjelosti pojedinca koji namjerno zapali kolekciju odjeće svog supružnika… Moram priznati, nisam zadovoljan ovakvim postupkom, no odbijam se odreći svih svojih dosadašnjih nastojanja, bez obzira na njihovu nepovoljnu prirodu – proglasio je u tom trenutku.
