– Mi se danas malo sjećamo jednog od boljih srpskih pjevača, koji je obilježio 70 i 80 godine prošloga vijeka. On je na kraju završio sam, a ono što sve žalosti je to, da je završio u Staračkom domu, bez igdje ikoga….
Dobrivoje Topalović proslavio se kao pjevač narodne glazbe, a rođen je 21. rujna 1944. godine u selu Preljina kod Čačka, poznatom kao Mala Gospojina, gdje je i proveo posljednje dane života. Nakon godinu dana borbe s rakom, pjevač je preminuo 2020. godine. Kolege su se od njega oprostili uz iskrene počasti, ističući njegov skroman i miran način života, koji je obilježio i njegov život i smrt.
Nakon završene srednje škole, karijeru je započeo u poduzeću “Cer”, gdje je ostao nešto manje od dva mjeseca. Put ga je potom odveo u Beograd, gdje je upisao višu tehničku školu. Nažalost, nakon dvije godine nije mogao nastaviti studij, što je predstavljalo prepreku u ostvarenju njegovih karijernih težnji. Dobrivojev put krenuo je drugačijim smjerom od majčine iskrene želje da nastavi karijeru inženjera. Njoj u čast kasnije je odao počast posvetivši joj pjesmu Dobrice Erića u kojoj stoji: “Mama me s fenjerom odgojila, suzama me dojila, željela sina inženjera, a dobila je lutalicu…”.
Svoju pjevačku karijeru započeo je u KUD-u Čačak, gdje je pjesma koja je dočarala majčinu ljubav i njezinu želju da krene inženjerskim putem pogodila duboku žicu. Pronašao je duboku vezu između pjesnikovog dirljivog prikaza tjeskobe i vlastitih iskustava, naposljetku shvativši da njegova prava strast nije u inženjerstvu, već u svijetu glazbe. Upoznavši Dragana Aleksića, harmonikaša i skladatelja porijeklom iz obližnjeg sela Mrčajevac, on je naišao na osobu već iskusnu u snimanju diskoteka.
Dobrivoje je zamolio orkestar da izvede jednu od Aleksićevih skladbi, čime je otvorio teren za suradnju koja će uvelike utjecati na njegovu karijeru. Uočivši to, Aleksić ga je pozvao za stol, što je rezultiralo početnim snimkama za četiri singl ploče. Iako ove pjesme nisu odmah dobile slavu, označile su početak uspješnog glazbenog putovanja koje će se u konačnici proširiti izvan čačanskog okruga. Godine 1986. u suradnji s Miroljubom Aranđelovićem Kemišem snima “Crno vino”, pjesmu koja je prepoznata kao jedno od najizvrsnijih djela PGP RTB-a i antologijska.
Često je napominjao da se “na selu može preživjeti u najtežim vremenima, dok u gradu brzo udara glad”. To je uvjerenje bilo duboko ukorijenjeno u njegovu odgoju, što ga je navelo da ustvrdi da su “oni koji su cijeli život proveli u urbanim sredinama u nepovoljnijem položaju u usporedbi s pojedincima iz ruralnih sredina.” Taj je nesrazmjer posebno očit danas usred značajne ekonomske krize. Još je za života napominjao da je na selu moguće preživjeti, čak i u najtežim razdobljima, dok u gradu brzo prijeti glad. Prije nekoliko godina Dobrivoje Topalović je ispričao: “Živim sa suprugom i većinu vremena posvećujem unuku Radovanu. Kako se polako povlačim iz pjevačke karijere, izbjegavam koncerte i televizijske emisije.
Cilj mi je provesti kao što više vremena za opuštanje sa svojom obitelji i brigu o našem imanju, što uključuje košenje trave… Miroslav Ilić, pjevač, s Dobrivojem je bio u vezi do kraja života. Miroslav kaže: “Zajedno smo prošli kroz bezbrojna iskustva. Značajan dio naših života bio je podijeljen tijekom najljepše faze naših karijera. Međutim, prošlo je dosta vremena od našeg posljednjeg susreta. To nije samo zbog njegove bolest; Dobrivoj je također odlučio odstupiti od svega kako se bliži kraj života.
