Mnogo je plemena koji obitavaju u Africi, a koji su i više nego posebni. Neko ima frugačija pravila u brakovima, drugi su totalno strani prema doseljenicima, dok imamo onih koji su totalno neistraženi jer su itekako neprijateljski nastrojeni prema svima….
To nas dovodi do značajnog pitanja: koji čimbenici doprinose dugovječnosti najstarijih pojedinaca u našim zajednicama? Drevno pleme Bušmana, s poviješću koja se proteže tisućama godina, živi u suhim područjima južne Afrike i trenutno je u opasnosti od izumiranja. Dok je utjecaj zapadne kulture značajno utjecao na njihov životni stil, njihovo duboko poštovanje prema prirodi i iznimna sposobnost da izdrže surov pustinjski okoliš i dalje su nepokolebljivi.
Duboko poznavanje domaće flore i faune omogućuje im da održavaju i čuvaju svoju tradiciju. Glazba i obredni plesovi imaju veliko značenje u njihovoj kulturi, služeći kao osnovno sredstvo za duhovno uzdizanje, poticanje jedinstva zajednice i promicanje iscjeljenja. Trenutna statistika pokazuje da se ova skupina sastoji od približno 100.000 članova, uglavnom lociranih u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Angoli. Njihova stalna potraga za preživljavanjem znači da ne uspostavljaju stalno prebivalište. Svakodnevno grade privremena skloništa, prevozeći sve svoje stvari na svojim leđima. Važno je napomenuti da se njihov način života nije promijenio od samog početka, jer nastavljaju živjeti u plemenskim zajednicama strukturiranim kao skupine lovaca i sakupljača.
Oni podržavaju načelo nemiješanja u stvari drugih naroda. Dok su ispitivali genetski sastav Bušmana i uspoređivali ga s onim od 1462 globalne populacije, znanstvenici su došli do značajnog otkrića: nema naznaka bilo kakvog “novog toka gena” unutar Bušmana, što ukazuje na ograničenu interakciju s drugim skupinama. Kao najstariji dio afričkog stanovništva, Bušmani su poznati po svojim osebujnim osobinama. Njihova izvanredna prilagodba njihovom prirodnom okruženju omogućuje im ne samo da cvjetaju u ovom okruženju, već i da služe kao izniman fokus istraživanja u medicinskom polju. Bušmani pokazuju različite karakteristike kao što su robusna građa, prepoznatljiva kosa i uočljiva stražnjica, a sve su to prilagodbe njihovom sušnom i toplom okruženju.
Te prilagodbe obuhvaćaju odsutnost znojnih žlijezda, nemogućnost pljuvanja i izvanrednu zaštitu ženskih genitalija kroz povećane stidne usne. Unatoč tome što nastanjuju širok i bezličan teren, nema povijesnih izvještaja koji pokazuju da se neki Bušman ikada izgubio ili patio od dehidracije. Time se ističe tradicija od velike važnosti i izvanredne kvalitete. Kao pastoralni sakupljači, Bušmani se oslanjaju na svoju vještinu s lukom i strijelom u lovu na antilope i drugu sitnu divljač, uz traženje jestivog korijenja i različitih dijelova biljaka. Njihove nastambe sastoje se od trave, grmlja ili životinjskih koža. Dajući prednost otvorenim područjima, održavaju nomadski način života, organizirajući se u male pokretne skupine od oko 25 jedinki, uključujući muškarce, žene i djecu. Noću se rasprave vrte oko događaja dana.
Okupljaju se uz pjesmu i duhan, smišljaju planove i zadaju zadatke za sljedeći dan. Kako se približava zora, oni se dižu iz sna, pripremajući se za lov, a pavijani su njihova omiljena meta zbog visokog udjela masnoće koja osigurava dugotrajnu sitost. Predvođena svojim poglavicom, skupina kreće u njihovu potjeru. Bušmani se pridržavaju šamanističkog sustava vjerovanja, duboko vjerujući u božanski entitet poznat kao Kagen. Ova cijenjena duhovna osoba priznata je kao tvorac brojnih aspekata i zauzima važno mjesto u mnogim mitovima, a često ju simbolizira bogomoljka.
Među Bušmanima, Eland (Taurotragus) se smatra najomiljenijom životinjom. Njihov sustav vjerovanja obuhvaća dva boga, jednog koji se nalazi na istoku, a drugog na zapadu. Slično južnim Bušmanima, oni priznaju postojanje duhova preminulih, ali ne prakticiraju štovanje predaka. Bušmanski jezik, povezan s grupom Khoisan, ima karakteristične zvukove “klik” koji oponašaju brzo pucketanje jezikom. Poznata cigara služi kao značajan simbol koji predstavlja i vatru i sreću. Za paljenje požara konvencionalnim tehnikama potrebna su dva štapa.
Jedan štap, koji je tvrđi, sigurno se uhvati rukama i brzo okreće unutar udubine stvorene u mekšem komadu drveta koji se drži uz noge. Lako zapaljive tvari poput suhe trave ili lišća mogu se brzo zapaliti. Dio su široko rasprostranjene tradicije povezane s kulturnom baštinom, koja uključuje punka punku, moćnu halucinogenu biljku koja snagom nadmašuje marihuanu. Ova biljka pojavljuje se tijekom kišne sezone i nudi stanište puževima u sušnoj sezoni. Prema riječima Andreja Maričića, koji je ovu osobu pratio nekoliko dana, puši svakodnevno, pridržavajući se rutine do pet puta dnevno tijekom cijele godine.
- Uočene pretjerane navike pušenja mogu se pripisati uvjerenju da ono poboljšava opuštanje i podiže razinu energije, osobito tijekom aktivnosti poput lova. Pleme je razvilo jedinstvenu perspektivu ljubavi i odnosa koja je u suprotnosti s konvencionalnim standardima. U svakodnevnom životu Bušmana, intimnost ima veliku važnost i ključna je za njihove rutine. Za razliku od mnogih drugih, njihova su seksualna iskustva značajnija jer vode ljubav više puta dnevno tijekom godine. Jednostavni domovi ovih članova zajednice služe kao jedino utočište za njihove napore, gdje se često opuštaju na podu.
Ova cijenjena tradicija služi im kao glavni izvor oslobađanja od stresa, što rezultira dugotrajnim osjećajem radosti i mira, što se očituje u njihovoj nepokolebljivoj smirenosti i čestim osmijesima. Ono što ovo pleme čini posebno zadivljujućim je intrigantna priča o njihovim međuljudskim vezama. Andrej objašnjava da u ovom neobičnom aranžmanu svaki muškarac ima pravo na jednu ženu koja pripada samo njemu. Kako vrijeme prolazi i djeca se rađaju, postaje jednostavno zamijeniti parove. U ovom okruženju nema mjesta ljubomori, budući da su pojedinci zadovoljni mijenjanjem partnera i počinjanjem iznova.
Majke zadržavaju skrbništvo nad djecom dok traže nove partnere kako bi kasnije dobile dodatno potomstvo. Odgovornost odgoja ove djece dijeli se kolektivno, jer cijela zajednica funkcionira kao velika obitelj. Osim toga, postoji mogućnost razmjene partnera s drugom skupinom, što može pomoći u sprječavanju bilo kakvih genetskih problema do kojih bi moglo doći uslijed vjenčanja s rođacima unutar iste zajednice. Alternativno, mladići i djevojke mogu odlučiti provesti mjesec dana u drugoj zajednici kako bi potražili potencijalne životne partnere.
Ako tijekom tog razdoblja otkriju međusobne osjećaje, mogu se vratiti u svoje izvorno pleme i nastaviti razvijati zajednički život. Izuzetno značajne žene pokazuju jedinstvenu osobinu zvanu steatopigija, koju karakterizira namjerno nakupljanje masnoće u mišićima kukova i stražnjice. U slučaju ovih Bušmanki, ljepota se poštuje kroz jedinstvenu ceremoniju koja se uglavnom vrti oko hranjenja babuna. U tu svrhu koriste posebno izgrađene kolibe koje utjelovljuju njihovu viziju savršenstva. Unutar plemena, žene se prvenstveno fokusiraju na skupljanje hranjivog korijenja i plodova iz biljaka.
Andrej napominje kako uz brigu o djeci sudjeluje i u prikupljanju hrane. Kako bi osigurali njihovu sigurnost, prati ih muški član plemena. Postoji stalna potreba za društvenom interakcijom, što dovodi do dugotrajnih razgovora. U potrazi za hranom sudjeluju i trudnice. Prema Maričiću, te žene tiho porađaju svoje bebe daleko od logora, duboko u divljini. Nesposobne progovoriti ijednu riječ, pribjegavaju plakanju i grizu ruku kako bi se nosile s mukom poroda. Općenito, Bušmani počinju doživljavati plodnost u dobi od oko 19 ili 20 godina zbog svog jedinstvenog načina života. U prosjeku imaju oko 3 do 4 djece, a rijetkost je da Bušmani dožive više od 50 godina.
