U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu životnu ispovijest, a koja se desila u Bosni i Hercegovini. Naime, tek kada se čuju neke ovakve priče onda shvatimo kako neke sudbine mogu biti jako crne i tužne….
Mirsada Osmanović, porijeklom iz Živinica u Bosni, nosi pripovijest koja je istovremeno i srceparajuća i tužna, potičući kolektivni odgovor na nepravde koje su joj život i okolnosti nanijeli. S trinaest godina bila je prisiljena udati se, unatoč tome što nije imala pravo glasa, a s četrnaest je postala majka, uopće nesvjesna da je njezin suprug bio u vezi s drugom ženom tijekom njezine trudnoće. Ova priča, obavijena melankolijom i mladenačkom perspektivom, ilustrira surovu stvarnost s kojom se suočava djevojčica prerano opterećena odgovornostima odrasle dobi. Neočekivani susret i vanjski pritisci.
Izvještaj o njihovom susretu sadrži bit nepredviđenog, gotovo sudbinskog događaja, koji označava početak nove izazovne faze za Mirsadu. “Moj muž je prije mene bio oženjen jednom Šokicom”, sa sjetom razmišlja Mirsada, govoreći o prošlosti koja je krojila njenu sudbinu. “Kada me prvi put vidio, bila sam samo dijete, ali moj otac je forsirao brak kako bi skrenuo pažnju s te žene. Za djevojku koja nije imala ni vremena ni prilike da shvati pravo značenje braka, ovaj pritisak je izgledao kao puko zadovoljenje želja njenih starijih. “Kao dijete, nisam gajio nikakvu ogorčenost prema tome, jer nisam imao pojma što brak uistinu znači. Za mene je to bilo potpuno apstraktno. Kroz sve te trenutke Mirsadu je pratila mješavina srama i nevinosti.
Prisjeća se posjeta domu svoje tete, gdje je često pomagala u raznim poslovima, organiziranju i čišćenju prostora. Ipak, jednog dana, njezin svekar izgovorio je rečenicu koja će joj promijeniti život: “Došao te je tip tražiti. Za mladu djevojku koja je tek trebala iskusiti velik dio života, taj je trenutak bio zbunjujući i izazvao je osjećaj nelagode. “Kao dijete osjećala sam se posramljeno kad god bi se spomenuo dečko. Nisam imala pojma što znači biti u vezi ili udati se i nikad nisam razmišljala o romantičnim vezama.
Čistoća kada se suočimo s izazovima života. Mirsadina pripovijest ilustrira kako su tradicionalne prakse često pretvarale djevojke u supruge i majke prije nego što su imale priliku da se razviju u žene, lišavajući ih sposobnosti da donose vlastite odluke. U trenutku kada joj je nedostajalo zrelosti da shvati svoje okolnosti, gurnuta je u svijet odraslih. “Donekle sam uspjela izbjeći takav brak”, razmišlja Mirsada o trenucima kada je osjećala da nešto nije u redu, trenucima kada je još imala priliku pobjeći. Ipak, čini se da je sudbina imala drugačije namjere. – Ali kad je pala noć, taj se mladić vratio i objavio svoju odluku da me oženi. U njezinu glasu ima traga gorčine, koja odjekuje nepravednošću koju je doživjela u ranim godinama.
Unatoč mladosti, Mirsada je brzo osjetila da nešto nije u redu. Tijekom trudnoće pokazalo se da joj suprug i obitelj skrivaju brojne tajne. Mirsada se prisjeća da je početni znak problema bio nestanak novca iz njihove kuće. Suprug ju je rijetko posjećivao, a ona je u to vrijeme bila samo dijete, a šogor ju je pratio na liječničke preglede. Opisuje da se tijekom te faze osjećala izgubljeno i izolirano. Iako je njezin suprug službeno bio dio njezina života, on je uistinu bio odsutan u fizičkoj prisutnosti i emocionalnoj podršci. Njegova sve veća nezrelost i neodgovornost postajale su sve očitije.
“Zatrudnjela sam s 13 godina. Tijekom moje trudnoće moj je suprug bio u vezi s drugom ženom, a ja nisam bila svjesna toga što sam bila mlada i nepromišljena.” Ove izjave prenose njezine osjećaje gubitka i njezin neuspjeh da prepozna potpunu stvarnost svog braka. Nakon što je otkrila suprugovu nevjeru, cijeli njezin život se raspleo. “Kada sam saznala da mu je ona ljubavnica, činilo mi se kao da sam jedva prošla. Ta je žena bila zaista elegantna i profinjena, a ja sam bila samo djevojka sa sela. Nakon što se Mirsada porodila i izašla iz bolnice, njen suprug se naizgled potrudio pokazati svoju naklonost.
“Kupovao je sve nove stvari, ali naš odnos nije postao bolji; dodatno se pogoršao.” Darovi koje je nudio nisu mogli prikriti istinsku zapuštenost i odsutnost koja je karakterizirala njihovu zajednicu. Unatoč atraktivnosti i šarmantnosti, kako i sam priznaje, za njega su se zanimale brojne žene, no on se iz nepoznatih razloga odlučio za nju. No, ta se odluka pokazala sve samo ne ispunjavajućom. “Još uvijek žalim što sam pristala na taj brak. Vratila sam se majci jer više nisam mogla tolerirati njegovu prijevaru. Nakon poroda napisala sam pismo mužu.
Odrastao sam bez oca i živjeli smo u siromaštvu. U našoj obitelji bilo je šestero djece. Moja je majka jedva spajala kraj s krajem. Bila sam prilično mlada kad sam rodila drugo dijete. Odlučila sam mu dovesti obje svoje kćeri kako bi on i njegova partnerica mogli brinuti o njima. Nakon nekog vremena, srela sam svog drugog muža. S njim sam imala prekrasan odnos. Da mu ne bih stvarala neugodnosti, nisam posjećivala djecu. Trenutačno moj odnos s kćerima nije idealan. Shvaćam da je to zbog činjenice da sam ih ostavila sa svojim bivšim mužem kad su bili sasvim mladi. Sada mi je ova situacija teška zbog našeg zategnutog odnosa.
