– O monahinjama u današnje vrijeme može da se vidi jako puno filmova. Uglavnom su u pitanju horor filmova, ali imamo dosta i drama žanrova po pitanju ovih žena. Mi vam danas donosimo jednu istinitu priču o monahinji koja nije bila nimalo dobra prema svojim sljedbenicima….
Tijekom ranih 1900-ih u Grčkoj je došlo do značajnog gubitka života kao rezultat gnusnih postupaka koje je izvršila časna sestra, što je utjecalo na golem broj pojedinaca. Lepa i Srećna prenosi da je emisija “Dosije” objavila podatke da je živote izgubilo najmanje 177 osoba, o čemu svjedoči značajan broj tijela koje je policija otkrila.
Međutim, neka nagađanja sugeriraju da bi stvarni broj mogao doseći čak 500. Odgovornost za ove smrtne slučajeve pripisana je jednoj ženi, časnoj sestri Marijam Sulakiotis. Rođena u siromašnoj obitelji krajem 19. stoljeća, Marina je dobila ime Marijam. Tijekom sudbonosnog susreta, u svoje je skromno prebivalište primila prisutnost svetinje monaha Mateja. Upustivši se s njim u duboke razgovore, osjetila se prisiljenom krenuti putem redovništva i potpuno se posvetiti tom načinu života.
- Mišljenja o prirodi njihove veze razilaze se, jedni sugeriraju da je Marijam gajila ljubavne osjećaje prema Mateju, dok drugi tvrde da su bili u ljubavnoj vezi sve do njegove smrti. U Kerateji su zajednički osnovali manastir Panagia. Nakon smrti redovnika, preuzela je ulogu opatice 1950. godine. Savjetovala je brojne sljedbenice da se odreknu svojih dobara i prilože ih samostanu, točnije njoj. Zbog toga su nastali pravni sporovi i komplikacije, iako to nisu bile jedine optužbe protiv nje. Tijekom 1950. godine grupa od 85 službenika nasilno je ušla u samostan, gdje su došli do šokantnog otkrića. Unutar prostora zatekli su brojne žene i djecu koji su bili teško pothranjeni, au štalama su bili ostaci pokojnika.
U javnosti je postala poznata kao “Majka Raspucin”, a policija je prikupila brojne dokaze kako bi osigurala njezino zatvaranje. Za to vrijeme javnost u Grčkoj bila je zgrožena pojavom jezivih priča, a najteža je bila optužba da su časne sestre odgovorne za smrt oko 150 djece. Nemilosrdna muka koju su nanosile te časne sestre, vođene vjerskim žarom, rezultirala je brojnim smrtnim slučajevima uzrokovanim pothranjenošću, tuberkulozom, živčanim slomovima i raznim drugim bolestima. Svjedočanstva otkrivaju da su časne sestre pokazivale izuzetnu razinu okrutnosti prema svim pojedincima koji su postali članovi samostana.
Marijam je oštro demantirala sve optužbe na svoj račun, ustvrdivši da su pojedinci u samostanu tražili spas za svoju dušu, a njezina je uloga bila isključivo pomoći im u tom nastojanju. Skupljajući zapanjujuće bogatstvo od približno 150.000 dolara i posjedujući oko 300 nekretnina, otkriveno je da je više od 500 vjernih vjernika cijeli svoj posjed odredilo samostanu. Nakon što je prošla kroz tri različita suđenja, dobila je uzastopne kazne od 26 mjeseci, 10 godina i dodatne 4 godine. Njezine osude uključivale su optužbe vezane uz smrt redovnika, nezakonito zatvaranje, zlouporabu sredstava i prijevare.
Nakon što je čula presudu, samouvjereno je izjavila: “U Božjoj prisutnosti, ostajem čiste savjesti, znajući da sam ispunila svoje obveze prema ovim ranjivim pojedincima koji su me lažno optužili. U 71. godini života Marijam je preminula u zatvoru 1954. godine. I nakon njezine smrti ne prestaju se pričati o događajima koji su se odvijali unutar zidina samostana. Do danas je samostan ostao netaknut i funkcionalan.
