– Za ovaj vikend, spremili smo vam jednu i više nego zanimljivu priču. Tiče se odnosa snaje i jetrve, koje ponekad znaju da budu jako zategnute, a opet sa druge strane, mogu da budu i više nego dobre. Ovaj primjer je i više nego neobičan.
Autorica Slavica Đurić Sedlarević napisala je memoare pod naslovom “Rođena prije začeća” koji se bave njezinim osobnim putovanjem. U intervjuu za emisiju “Jutru” na Prvoj otkrila je neobičan aspekt svog života. Otkrilo se da ju je biološka majka povjerila ženi u materijalnom stanju koja je čeznula za djetetom. Njih su dvoje sklopili svečani pakt da taj dogovor zadrže skrivenim, skrivajući istinu o njezinom rođenju i kasnijem otkrivanju njezinog pravog podrijetla dugi niz godina.
- Priča počinje u očaravajućem gradu Istoku, mjestu koje ima jedinstvenu posebnost – nevjerojatnih 80 posto njegovih stanovnika međusobno je povezano. Ova priča vraća se u šezdesete godine prošlog stoljeća, doba koje je njegovalo određene vrijednosti i poticalo čvrste obiteljske veze. Dok ulazim u ovu priču, nalazim se prebačenim u 1950-e, vrijeme kada je moja baka proživjela tragediju koja para srce, sudbinu koja je zadesila i mog biološkog oca, zbog čega je izgubio dva voljena sina.
Žene koje nisu mogle zatrudnjeti bile su izložene okrutnim pogledima, nanoseći im ogromnu bol. Čak i danas, neplodnost ostaje značajan problem, a mi smo dobro svjesni emocionalne traume uključene u proces pokušaja imati dijete, posebno u vrijeme kada su bile ograničene mogućnosti. U kuću u kojoj je živjela prva se uselila moja majka, koja me je odgojila, a kasnije moj mlađi brat.
Liječila se dugo, otprilike deset godina. Odbijala je prihvatiti svoju nemoć i činjenicu da ne može ostvariti želju da postane majka. Nakon što je iscrpila sve mogućnosti i tražila pomoć brojnih liječnika, shvatila je da je njezin trud bio uzaludan. Stručnjaci su je upozorili da će njezino putovanje biti ispunjeno suzama i tjeskobom. Odlučna, upustila se u svakodnevnu rutinu molitve i marljivo je slijedila svaku metodu koja je obećavala povećanje njezinih izgleda za začeće. Pojedinosti o tome kako sam se pojavio ostaju misterij, jer nikada nisam imao otvoren razgovor o tome ni s kim od njih. No, rodbina je kasnije otkrila da joj je sestra nesebično ponudila pomoć, ne mogavši više svjedočiti njezinoj patnji.
Unatoč njezinoj dubokoj ljubavi prema vlastitom djetetu, unutar obitelji su se dogovorili da će Jetrva nositi dijete za nju, ali to je bila tajna. Preživjevši unatoč svim izgledima, ja, maleno biće, izašao sam kao pobjednik iz svoje prve bitke i donio sam svjesnu odluku prigrliti ulogu pobjednika. U ranim je fazama prevladavao osjećaj zajedničkog jedinstva, karakteriziran činom davanja i primanja, gdje je jedna osoba rađala, a druga hranila. Rastavljao ih je samo zid.
Zamislite srcedrapajući trenutak kada se moja majka njegovateljica morala u suzama rastati od svog djeteta zbog nedovoljne količine mlijeka, dok druga žena, opterećena viškom mlijeka, nije mogla dojiti vlastito dijete jer je već preuzela obvezu. Kao rješenje, privremeno su ih razdvojili, dopuštajući da višak mlijeka presuši. Majka koja me odgojila uspješno je riješila ovu situaciju uz pomoć mađarskog liječnika koji je stigao u naš grad”, ispričala je Slavica.
Nakon godinu dana uzela me, a potom se preselila, uz tvrdnju da će dijete odgajati po svojim željama. Kao rezultat toga, nisam imao nikakav kontakt s njom i pogrešno sam vjerovao da je moja biološka majka zapravo moja teta, jer sam je tako nazivao. Igrom slučaja našla sam se u situaciji da trebam dokument za školu i obratila sam se službenicama koje su tražile određene podatke i ostavile me čekati na šalteru. Uslijedilo je komešanje, a pojedinci su pokazivali prstom i uzvikivali:
- “To je ona!” Kad sam primio dokument, otkrio sam da su u njemu navedena imena osoba koje su me odgojile kao moje roditelje. Ovo je bio jedini dokument koji je potvrdio pravi identitet mojih bioloških roditelja. U tom me trenutku obuzeo neopisiv osjećaj. To nije bila tuga, a ja sam žestoko odbacio njezinu prisutnost. Sadržaj tih knjiga nije mi bio važan. Uvjerio sam se da posjedujem duboko razumijevanje onoga što mi pripada, što prebiva u mom srcu i tko ima najveću važnost u mojim osjećajima. Po povratku kući, čvrsto sam zagrlio majku, što ju je navelo da se raspita o mom teškom stanju.
Teška sam srca priznala: “Tako sam duboko čeznula za tvojom prisutnošću.” Nikada više nismo načeli tu temu. Odlučio sam skrivati svoje osjećaje jer ih nisam želio dijeliti. Gubitak moje majke, koja me bezuvjetno njegovala i voljela, duboko je utjecao na mene. Odlazak moje biološke majke donio je tugu zbog njezine dobrodušne naravi. Ona je bila izuzetna žena koja je imala posebno mjesto u mom srcu jer je poštovala naše granice i ostala vjerna sebi do samog kraja”, ispričala je Slavica Đurić Sedlarević.
