Za danas se malo dotičemo možda i najneistraženiej teme, a to je definitivno šta se dešava nakon same snrti? Naime, da li znate koliko koliko treba ljudskom tijelu da se raspadne u zemlji? Upravo o tome govorimo u nastavku našeg današnjega članka…
Nakon nastupa smrti, tijelo prolazi kroz niz faza raspadanja koje predstavljaju prirodni aspekt procesa biološke razgradnje. Ljudsko tijelo, koje se sastoji od preko 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica, postupno se raspada nakon prestanka života.
U prvim danima nakon smrti, mikrobi se počinju razmnožavati i širiti tijelom, proizvodeći otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, koji doprinose nadutosti i neugodnim mirisima. Nedostatak kisika dovodi do propadanja organa koji su najviše ovisni o njemu, posebice mozga. Posljedično, moždane stanice otpuštaju vodu, što može rezultirati nakupljanjem tekućine na dnu leša. Nekoliko sati nakon smrti počinje proces razgradnje unutar crijeva.
Imunološki sustav gubi sposobnost reguliranja aktivnosti mikroba, dopuštajući tim mikroorganizmima da izađu iz tijela kroz tkiva i migriraju u jetru i žučni mjehur. Na tom mjestu počinju trošiti organe, što rezultira promjenama u boji tijela. Nakon nekoliko mjeseci, tekućine i toksini prisutni u tijelu dovode do promjene boje odjeće. Kako se odjeća kvari, tijelo prelazi u vodenastu tvar. Tijekom vremena, mast unutar tijela pretvara se u voštani materijal nalik sapunu. Ovisno o čimbenicima okoliša, tijelo može doživjeti mumifikaciju ili daljnju razgradnju.
U vlažnom okruženju koža na ušima, nosu i kapcima se suši i potamni, što ukazuje na proces mumificiranja. Nasuprot tome, u sušnim uvjetima može doći do mumifikacije, pri čemu bi ostaci poput zuba i šavova tkanine mogli ostati netaknuti. Nakon 50 godina tkivo počinje nestajati, a nakon 80 godina ostaju samo skeletni ostaci. S vremenom se čak i kosti raspadaju i na kraju pretvaraju u prah. Jedina komponenta tijela koja ostaje netaknuta su zubi, koji su otporni na propadanje. Proces razgradnje kojem tijelo prolazi prirodna je pojava nakon smrti.
Iako se može činiti uznemirujućim, ovaj je fenomen sastavni dio ciklusa života i smrti koji se nalazi u prirodi. Nakon smrti, tijelo doživljava niz fizioloških transformacija koje se postupno događaju tijekom vremena. Ove promjene nakon smrti svojstvene su prirodnim procesima raspadanja i raspadanja. Nakon što srce prestane kucati i disanje se zaustavi, tijelo ulazi u fazu koja se naziva postmortalna faza. Tijekom tog razdoblja metaboličke funkcije tijela se zaustavljaju, što rezultira raznim promjenama u fiziologiji i sastavu tkiva.
Jedna od početnih transformacija koja se događa je rigor mortis, obično poznata kao postmortalna ukočenost. Ovo stanje nastaje kada mišići otvrdnu i postanu kruti zbog nakupljanja mliječne kiseline. Mortis obično počinje oko 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati. Nakon pojave rigor mortis, tijelo prelazi u fazu koja se naziva algor mortis, koju karakterizira postupno smanjenje tjelesne temperature. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura postupno usklađuje s temperaturom okolnog okoliša. Ovaj proces hlađenja može se pokazati vrijednim u forenzičkim istragama za procjenu vremena smrti.
- Različiti čimbenici, kao što su temperatura okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroorganizama te medicinsko ili toksikološko stanje pojedinca, mogu utjecati na vrijeme i opseg ovih promjena. Ključno je prepoznati da su postmortalne promjene na tijelu važne za forenzičku analizu i utvrđivanje uzroka smrti. Forenzičari koriste svoje razumijevanje tjelesnih promjena nakon smrti kako bi pomogli u identifikaciji žrtve, utvrdili vrijeme smrti i identificirali potencijalne pokazatelje traume ili bolesti.
