– Bivša Jugoslavija je definitivno bila u top 10 država na cijelom svijetu. Bila je jaka u ekonomiji, vojnom naoružanju, bila je jaka u sportu, i jednostavno nekome nije bilo u cilju da ostane zajedno. Izbio je veliki rat, i danas imamo 7 različitih država koje i nisu toliko jake kao prije….
Nostalgija za životom u bivšoj Jugoslaviji budi lijepe uspomene, posebice kod naših starijih koji živo pripovijedaju svakodnevna iskustva tog vremena. Regija je nekada vrvjela brojnim tvornicama koje su proizvodile široku lepezu proizvoda, a radna snaga radila je maksimalnim kapacitetom. Industrijski sektor je postojano napredovao i postojao je osjećaj iščekivanja još svjetlije budućnosti na Balkanu. No, sudbina se neočekivano okrenula i umjesto blagostanja rat nam je srušio nade i snove. Ništa nije ostalo neozlijeđeno, ostavljajući nas s dugotrajnim osjećajem kajanja za izgubljenim danima iz prošlosti.
U našoj je regiji uvriježeno mišljenje da se trenutno uvelike oslanjamo na uvoz, dok smo se u prošlosti ponosili domaćom proizvodnjom i izvozom. Postojalo je vrijeme kada je naša zemlja bila poznata po svojim domaćim proizvodima, a pojedinci su željeli doprinijeti rastu nacije kroz vlastitu proizvodnju. Trenutno se na platformama društvenih medija dijeli karta koja prikazuje lokacije spomenutih tvrtki. Ova karta pruža opsežan pregled raznih proizvoda koji su se proizvodili u Jugoslaviji. Zaista je izvanredno primijetiti da su mnogi od tih jugoslavenskih proizvoda imali globalni doseg, sa širokom upotrebom diljem svijeta.
Kako navodi Klix, asortiman artikala koji se proizvodio u Jugoslaviji obuhvaćao je brodove, automobile, zrakoplove, kamione, oružje, pa čak i kompjutersku tehnologiju. Na karti su također uključene tvrtke specijalizirane za proizvodnju osnovnih artikala kao što su odjeća i hrana. Ipak, značajan broj tih poduzeća prestao je postojati ili se trenutno suočava s neposrednom prijetnjom bankrota i propasti. U doba poznatom kao period “Juge”, u BiH se u TAS-u proizvodio čuveni Volkswagen Golf, uz dragu “Bubu” koja se proizvodila u kooperaciji sa nekadašnjim UNIS-om.
Naime, PRETIS u Vogošći odigrao je ključnu ulogu u proizvodnji streljiva, učvrstivši svoj status vodeće snage u namjenskoj industriji u Jugoslaviji. FAP iz Priboja i TAM iz Maribora bavili su se proizvodnjom teških kamiona i šlepera, dok je Zastava u Kragujevcu proizvodila lake transportere. Proizvodni kapacitet ovih tvornica iznosio je oko 200.000 automobila godišnje. Vojna industrija se ponosila SOKO-om koji je djelovao u Bosni i Hercegovini i državnom tvornicom zrakoplova u Kraljevu. Možda je iznenađenje, ali Jugoslavija je bila među nekolicinom europskih zemalja koje su imale vlastite računalne sustave.
Galaxy se ističe kao najpoznatiji, dok je prvo računalo ikada proizvedeno bilo CER-10. Krajem 70-ih Digitron u Bujama u Istri i Iskra u Sloveniji krenuli su s montažom računalnih jedinica. U Slavonskom Brodu postojala je tvornica vagona, dok je blizina Hrvatske moru omogućila prisutnost brojnih brodogradilišta u okolici. Brodogradilišta se mogu pronaći iu Srbiji i Crnoj Gori. Kako navodi Klix, pulski Uljanik i riječki 3. Maj bili su svjetski poznati, proizvodeći najveće brodove ikada izgrađene u inozemstvu.
Dodatni sadržaj:
Izvanredno putovanje Samuela Coleridge-Taylora omogućilo mu je uspostavljanje položaja od velikog značaja na dva kontinenta, postignuće koje se rijetko poklanja tako malom broju pojedinaca u tako kratkom razdoblju. Stanislava Pešić je od malih nogu prepoznala svoju strast prema glumi te je tijekom srednje škole revno krenula na upis na Akademiju. Međutim, majka ju je, tajnovito, nagovarala da ne otkriva svoje težnje. Nije pokolebana, ustrajala je i vratila se na recepciju gdje je pred Ljubom Tadićem održala snažan monolog.
Ubrzo nakon završetka studija na Akademiji, osigurala je željeno mjesto članice cijenjenog Narodnog pozorišta u Beogradu. “Snovi vjetra” Kokana Rakonjca obilježili su njezin debi 1958. godine, no pažnju je istinski plijenila njezina uloga Saše u “Pesmi” Radoša Novakovića 1961. godine. Unatoč mladosti, priznanje je stekla nastupom na Filmskom festivalu u Puli, čime je krenula naprijed u karijeri. Istovremeno je preuzela ulogu voditeljice programa za djecu, a nastavila je raditi iu filmskoj industriji.
Stanislava je nadaleko poznata i zapamćena po ulozi Olge Petrović u renomiranoj seriji “Kazalište u kući”, ulozi koja je postala njezina “osobna iskaznica”. U Zagrebu su se žene kitile slično mojim modnim odabirima, dok su u Ljubljani frizirale kosu da podsjeća na moju. Smijeh koji je odjeknuo Skopljem odražavao je moju zaraznu radost. Publika je sve obasipala jednakim obožavanjem: vozači kamiona ponosno su isticali moje slike, a vojnici Lašinenove – kako se jednom rječito izrazila Stanislava.
Godine 1992. glumicu je pogodio rak, što je dovelo do njenog posljednjeg nastupa u potresnoj drami “Dugo putovanje u noć”. Prije nego što je umrla, napisala je knjigu “Devetnaest društvenih igara”, u kojoj je hrabro podijelila svoju mučnu borbu s nemilosrdnom bolešću, uz iskrena pisma koja je pisala djeci suočenoj s nedaćama. Vlastitim riječima, priznala je da je činila bezbrojne pogreške, bila neodlučna kada je trebala biti odlučna i pogrešno vjerovala da je neprivlačna dok je u stvarnosti bila uistinu lijepa. Osim toga, izrazila je žaljenje što nema više povjerenja u sebe. U 57. godini života preminula je u Beogradu 20. studenog 1997. godine.
