Prema Healthlineu, žgaravicu karakterizira peckanje ili nelagoda u prsima, koja se obično osjeća iza prsne kosti, a često se javlja nakon obroka. Ovaj osjećaj nastaje kada želučana kiselina povrati u jednjak, kanal koji povezuje grlo sa želucem. Kisela priroda ovog sadržaja iritira sluznicu jednjaka, što rezultira osjećajem vatre.
Simptomi žgaravice
Žgaravica, karakterizirana neugodnim osjećajem ili žarećom boli u središtu prsnog koša, može se prepoznati po sljedećim simptomima koje navodi Healthline:
Osjećaj vatre u grlu se često javlja.
Neki uobičajeni simptomi refluksa kiseline uključuju osjećaj pritiska ili nelagode iza prsne kosti, poteškoće s gutanjem, pojačanu bol prilikom ležanja ili saginjanja, kiseo ili gorak okus u ustima i uporan kašalj ili promuklost.
Što uzrokuje pojavu žgaravice?
Žgaravica je rezultat različitih mehanizama, a jedan je slabljenje mišića koji okružuje donji dio jednjaka. Obično se ovaj mišić otvara kako bi omogućio ulazak hrane u želudac, ali trebao bi biti zatvoren kako bi se spriječio povratni tok želučane kiseline u jednjak.
Žgaravica se javlja kada se želučana kiselina vrati natrag u jednjak zbog slabljenja ili preranog opuštanja donjeg ezofagealnog sfinktera, mišića koji se nalazi na spoju jednjaka i želuca. Njegova primarna funkcija je zadržavanje želučane kiseline u želucu.
Konzumacija prekomjernih količina hrane može rezultirati dodatnim pritiskom na želudac, što potencijalno može dovesti do pojave refluksa kiseline.
Unos određene hrane i pića
Konzumacija masne, začinjene, kisele i pržene hrane, zajedno s čokoladom, kofeinom, alkoholom i gaziranim pićima, ima potencijal ili opustiti donji ezofagealni sfinkter ili potaknuti povećanje proizvodnje želučane kiseline.
Koji su prirodni načini za ublažavanje žgaravice?
Uključite se u čin žvakaće gume.
Pušenje cigareta se strogo obeshrabruje.
Nije preporučljivo ležati ili se odmarati vodoravno odmah nakon obroka.
BONUS TEKST
Od davnina su ljekovita svojstva češnjaka prepoznata kao učinkovit prirodni lijek u borbi protiv virusa i prehlada. Osobito ga je važno uvrstiti u svoju svakodnevicu tijekom zimskih mjeseci kada vladaju virusne infekcije.
Opće je poznato da se naš imunološki sustav oslanja na sposobnost tijela da se obrani od utjecaja vanjskih elemenata kako bi se zaštitio od bolesti. Češnjak (Allium sativum) je moćan saveznik u tom pogledu. Češnjak, zeljasta biljka s podzemnom lukovicom i stabljikom visokom do jednog metra, pruža pravu zaštitu. Srećom, češnjak je u našim krajevima lako dostupan za konzumaciju tijekom cijele godine.
Opsežna znanstvena analiza potvrdila je da se češnjak sastoji od približno 200 moćnih spojeva, uglavnom koncentriranih u lukovici, iako se cvijet, stabljika i lišće također koriste u kulinarstvu. Češnjak se može pohvaliti bogatstvom esencijalnih nutrijenata, uključujući adenozin, alicin, aminokiseline, dijetalna vlakna, biljne masti, vitamin A, vitamin B1 i B2, vitamin C, željezo, enzime, vitalna ulja, jod, kalij, kalcij, selen, sumpor, i fosfora. Ovaj svestrani sastojak može se konzumirati i sirov i kuhan, a služi kao divan dodatak raznim jelima, a ujedno djeluje i kao prirodni konzervans za sprječavanje kvarenja hrane.
Stoljećima u prošlosti, Kinezi su češnjak koristili kao temelj za brojne ljekovite pripravke. Unutar naše tradicionalne prakse liječenja, češnjak ima cijenjeni status univerzalnog lijeka za mnoštvo bolesti.
Češnjak, svestrani sastojak, stekao je popularnost kao glavna namirnica u narodnoj kuhinji, služeći i kao jeftina opcija i kao oblik preventivne medicine. Među općom populacijom, češnjak se smatra lijekom za sve, koji ulijeva nepokolebljivo povjerenje. Tijekom povijesti, tijekom izbijanja bolesti kao što su tifus, kolera, kuga, dizenterija i gripa, češnjak se dosljedno preporučivao i koristio kao preventivno i kurativno sredstvo. Posljednjih godina razvijene su i tablete i kapsule s češnjakom za osobe koje možda ne cijene okus i miris svježeg češnjaka.
