– Mala žena je definitivno pjesma koja je označila cijelu karijeru Goce Lazarević. Međutim, jako mali procenat njenih fanova zna za njenu jako tešku sudbinu u braku koji je sada već iza nas. Slijedi i jako emotivna priča o Goci, i šta je sve preživjela u tom periodu.
Gordana Goca Lazarević, proslavljena folk pjevačica, susrela se s brojnim izazovima na svom putu do slave i uspjeha. Međutim, ustrajala je kroz te prepreke s nepokolebljivo pozitivnim stavom i postala je poznata po svom blistavom osmijehu, karakteristici koja joj je rijetko silazila s lica. Lazarević, rođena 28. ožujka 1954. u Takovu, prvo je nastavila osnovno obrazovanje u mjestu rođenja prije nego što se preselila u Beograd kako bi stekla diplomu ekonomije.
- Dok su njeni roditelji bili zaposleni u inostranstvu, Goca i njen brat ostali su u Srbiji, nailazeći na brojne prepreke na svom putu. “Prije osamostaljenja suočio sam se s obiljem nedaća. Egzistencija je bila surova. Moji su roditelji, da bi se održali, morali potražiti zaposlenje negdje drugdje. Brata i mene su povjerili na brigu stricu i strini. Naposljetku tetka također se morao pridružiti radnoj snazi, ostavljajući nas pod nadzorom sumnjive osobe koja živi u izoliranoj šumskoj kući.
Otišao je deset uzastopnih dana bez promjene odjeće,” otkrila je Goca tijekom televizijskog intervjua. Skromnim životnim stilom, neustrašivo je prepričavala živo urezane detalje koji su joj ostali u sjećanju. Cijeli tjedan naš dnevni ritual vrtio se oko mazanja paštete i margarina na komade kruha, jer to je bilo naše ograničeno znanje o prehrani. Međutim, ulazak moje tete u naše živote potpuno je promijenio sve. U to je vrijeme moje dugogodišnje stanje gastritisa počelo otkrivati svoju prisutnost, bolest koja me mučila od djetinjstva. Ipak, moram priznati da nikada nismo patili od gladi.
Jednom mjesečno počastili bismo se kupovnom čokoladom, našim malim užitkom koji nam je pružao uvid u radosti životinjskog carstva. Pričajući o vlastitom putu, pjevačica je zaronila u dubinu svoje prošlosti, otkopavši uspomene iz djetinjstva kada joj je majka tragično izgubila život u prometnoj nesreći. Unatoč njezinoj mladoj dobi, odsutnost majke urezala se u njezinu sjećanje, vidljivo kroz ponavljajuće snove koji su je proganjali godinama. Ti snovi, prepuni neutažive čežnje za majčinom ljubavi, ustrajali su kao stalni podsjetnik na prazninu stvorenu preranim odlaskom njezine majke.
U ovom konkretnom slučaju, izrazila je poteškoće s kojima se suočavala tijekom odrastanja kao rezultat odnosa njezina oca s raznim ženama, od kojih su se neke prema njoj i njezinu bratu ponašale ljubazno, dok druge nisu. Nakon toga, moj otac je u nekoliko navrata bio uključen u više neformalnih sindikata. Te su se žene loše ponašale prema nama, a kad god bi stigla nova, zamišljao sam daleku izmišljenu srednju školu i maštao o bijegu iz njihova društva.
Na kraju sam, kao što je Goca predložila, otišao u Beograd. Kada je napunila 15 godina, odlučila je preseliti se u glavni grad i živjeti kod rodbine svoje maćehe. Nažalost, njezino vrijeme tamo bilo je sve samo ne ugodno. U ovoj obitelji bio je sin jedinac koji ju je često fizički zlostavljao. “Činilo se da ga moja sama prisutnost ljuti. Potaknut zavišću, svakodnevno bi me napadao. U jednom konkretnom slučaju, kada je njegov napad bio posebno snažan, skupila sam hrabrosti da se branim. Kao rezultat toga, njegova je majka inzistirala da Skupio sam svoje stvari i spakirao ih u kartonsku potragu da pronađem svoju tetu, čije mi je boravište bilo pomalo nejasno, slučajno sam saznao da je zaposlena u bifeu pod imenom Lion’s.
- Međutim, otkrivanje njezine točne lokacije pokazalo se velikim izazovom”, ispričala je pjevačica, glasom prepunim emocija. Cijeli život srce joj je pripadalo 16 godina mlađem dragom partneru Miultinu Popoviću Zaharu. Zajedno su iskusili radosti odgoja dvoje djece. Pjevačičin uspon do slave može se dijelom pripisati poznatoj pjesmi “Vidovdan”, iskrenoj posveti Vesni Zmijanac. Ovu zadivljujuću skladbu, među brojnim drugima, majstorski je izradio skladatelj. Godine 1990. Goca je pružila uvid u njihovu vezu i rasvijetlila faktore koji su doveli do njihovog konačnog rastanka.
Goca je na svoj zagonetan način dočarala draž različitosti, ističući zanosan sraz suprotstavljenih elemenata. Ipak, kada se ove razlike ne uspiju spojiti, to može biti iscrpljujuće iskustvo. Kako je vrijeme prolazilo, neki aspekti postojanja pokazali su se neodrživim, što je rezultiralo potpunim obratom. Goca je zagonetno aludirala na delikatnu granicu koja razdvaja ljubav i mržnju. Nakon sazrijevanja svoje djece, Goca je upoznala poduzetnika Branka, koji je bio vlasnik dvaju poduzeća u Beogradu.
Susret je izazvao strastvenu romansu koju Goca zauvijek smatra oličenjem ljubavi. Nažalost, Branko je preminuo u 55. godini života, ostavivši Gordanu Lazarević zarobljenu u vječnoj tuzi i nedovršenom procesu liječenja. Važno je naglasiti da se Gordana Lazarević svjesno odlučila suzdržati od udaje za svog novopečenog suputnika, jer je smatrala da bi to bilo nepravedno prema njezinoj djeci. Gocu koja živi na Bežanijskoj kosi neizmerno raduje redovna poseta ćerkine dece Dunje i Balše, jer joj to omogućava da se priseti svojih mladalačkih dana.
