– U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu jako emotivnu priču iz Bosne i Hercegovine. Naaime, govorićemo o čovjeku koji je pravi heroj, te je zakonski i legalno usvojio svoja tri unuka. Slijedi i video na ovu temu….
Protagonist ove izazovne priče je hrabri pojedinac iz Tuzle koji je prije pet godina započeo proces dobivanja skrbništva nad svoje troje unučadi. Naime, nakon razvoda sina i snahe odlučio se brinuti o unucima, iz kojih je na kraju izašao kao pobjednik, a sada s ponosom slavi njihova postignuća, koja možemo nazvati uspjesima njegove „djece“. Kako prenosi Blic.rs, suočio se s izazovima, rekavši: “Trebate odvesti trojicu ljudi, ja sam ih usmjerio u pravom smjeru. Prije pet godina, Alena, Anes i Amel su se našli napušteni od strane majke, dok njihov otac nije bio u poziciji da brine o njima. Zbog toga su ova djeca bila primorana nastaviti život u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Deka se usprotivio ovoj situaciji koja je označila početak borbe između Jusufa Mujića (67) i njegove supruge.
“Kad se suočimo s takvim vijestima, to ima oštar i snažan utjecaj, značajan izazov. Šest mjeseci sam se borio da ih zadržim uz sebe. Najmlađe je imalo samo dvije godine; kako sam ih mogao smjestiti u dom uz njihov život djed i nana? uzeo sam ih u ruke i donio svojoj kući”, naveo je Jusuf Mujić. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, unučad im je dodijelio Centar za socijalni rad. Jusuf ističe kako je briga o djeci svakako izazovna, ali smatra da je to podnošljivo i rado bi to iskustvo ponovio. “Želja za uspjehom kod svojih unuka uobičajena je želja među djedovima. Ja osobno nisam iskusio tu borbu, jer želja da se nešto postigne omogućava svladavanje prepreka s lakoćom, unatoč izazovnim vremenima.
‘Moraš izgurati tri čovjeka, “, istaknuo je Jusug Mujić u intervjuu za YouTube kanal RTVSLON. Sa samo dvije godine Amela su čuvali baka i djed. Sada je u drugom razredu, trenira karate i, kako sam kaže, ima velike ambicije. “Kad porastem želim biti policajac jer je to profesija koja uključuje borbu s kriminalcima, a ja nisam kriminalac”, ispričao je Amel Mujić. Anes, jedanaestogodišnjak, također trenira karate. Želja mu je da jednog dana postane trener karatea. “Ne želim se baviti drugom karijerom. Jedina želja mi je biti trener”, rekao je Anes. Alen, kao najstariji od njih trojice, ističe se kao najuspješniji karatist.
S više od 44 osvojene medalje s različitih natjecanja, svoju prvu medalju osvojio je sa samo deset godina. Svaka medalja posvećena je uglavnom njegovim osobnim težnjama: “Cilj mi je bio biti najbolji. Da imam bolju sliku o sebi i da me ljudi drugačije gledaju”, rekao je Alen. Pojašnjava da je, budući da je najstariji, uvijek bio svjestan napora koje su njegovi djed i baka ulagali za njega i njegovu braću i sestre. Prošle godine roditelji ovih skromnih i ljubaznih dječaka finalizirali su razvod. Skrbništvo je dodijeljeno djedu, dopuštajući povremene posjete roditeljima.
Anes, koji se suočio s izazovnom situacijom u dobi od pet godina, sada shvaća stvarnost onoga što se dogodilo dok je sazrijevao. Ipak, interakcije s njegovim roditeljima i dalje su rijetke. Anes je izjavio: “Imam očev broj i povremeno komuniciramo; ponekad on nazove, pa razgovaramo. Imam i mamin broj, ali se rijetko čujemo s njom. Javljam se samo kada ostavi poruku, što je prilično neuobičajeno. Zbog njihove hrabre pomoći, napominje unuk, nastoji da im nitko od njih troje ne pravi probleme. –
Za početak, ne treba ih rezati samo zato što su stari, a pomažem im i u čuvanju mlađe braće i sestara jer to netko treba raditi – pojasnio je Alen. Ponosnom djedu svaka medalja i svaka postignuta dobra ocjena u školi izazivaju suze radosnice. “Malo je teško to izraziti, ali jako sam ponosan. Sa svojih 67 godina nadam se da sam stekao što više znanja za njih”, zaključio je Jusuf Mujić.
