– Lidija Vukičević je poznata po tome, da se nakon svoga prvoga braka, nikada više nije udavala. Njen ljubavni život, je uvijek bio pravi rebus, jer nikada nije izlazila sa nekim imenima u samu javnost….
Lidija Vukićević, kako su nebrojene generacije primijetile, žena je vječne ljepote koja kao da prkosi protoku vremena i uspjela je ono što mnogi ne mogu: zaustaviti posljedice starenja. Publika je se prisjeća iz showa koji je definirao njezinu karijeru, nerijetko komentirajući da je od tada gotovo sve ostalo isto. O bivšem suprugu Mitru Mrkeli i njihovom razvodu javno je progovorila samo jednom, ispričavši za Kurir specifičnosti njihovog braka i pokušaje da se oporavi od razvoda. Čini mi se besmislenim kada žene izražavaju osjećaje poput: “Moj bivši muž je divan čovjek”, nešto što u posljednje vrijeme često čujem.
Postavlja se pitanje zašto ste se onda razveli? Udala sam se iz ljubavi, dobili smo djecu iz ljubavi, što je i dovoljno i lijepo. Međutim, nakon što smo shvatili da postojimo u dva različita svijeta – ja kao glumica i on kao sportaš – zajednički smo se složili prekinuti naš brak. Spoznaja da nam nedostaju zajednički interesi, za koje vjerujem da su ključni u vezi, dovela je do našeg prekida. Bilo je to potpuno sporazumno i ispravno. To je potpuna i iskrena istina. Nakon što je brak završio, postao sam malo mudriji i odlučio zadržati pozitivnu priču za dobrobit naše djece.
Kad čujem da žene tvrde da ostaju u vezi, kako kažu, zbog djece, to doživljavam kao puki izgovor i slabost. Iskreno, to je štetno za djecu. Nakon razvoda našla sam se bez ičega, jer sam došla iz inozemstva nakon godina provedenih s njim. Skupio sam hrabrosti i krenuo iznova na svoje putovanje, shvaćajući da za postizanje nečega treba početi od temelja. Snažne osobe prihvaćaju početke i sa sigurnošću mogu reći da odgovaram ovom opisu. Bez oklijevanja sam odbacio svaku pomisao o tome hoću li vratiti prijašnji financijski status.
Odbila sam dopustiti da mi ekonomski problemi diktiraju život, jer sam bila usredotočena na uzvišenije težnje, primijetila je glumica prije nego što je dodala: U tom razdoblju često se govorilo: “Lako je njoj, ima para”, ali to je bilo daleko od stvarnosti. Počeo sam od temelja, osnovavši školu glume. Preuzela sam punu odgovornost za školovanje svoje djece, uključujući njihovo čekanje, ekskurzije, putovanja i sve što ide uz to. Bavio sam se svime – roditeljskim sastancima, cijepljenjem, upoznavanjem s vršnjacima, pravljenjem palačinki – potpuno sam se posvetio toj ulozi.
Kad god sam putovao po Srbiji na nastupe ili da predajem glumu, svuda su me pratili i divno su se ponašali. Jedna stvar koju ne mogu prežaliti, čak ni sada, je gubitak mojih roditelja, koji su uvijek bili uz mene, podržavajući me u svakom trenutku, uključujući satove matematike i sporta. Imao sam njihovu nepokolebljivu podršku, ali sam vjerovao da je to samo ponekad bilo korisno i da na kraju sve ovisi o meni. Shvatio sam da mogu biti moja najveća pomoć i često sam se borio pitati druge za pomoć. S obzirom da je moj otac porijeklom iz Crne Gore, valjda sam naslijedio taj ponos i čast.
Lidija je izjavila: “Suočavala sam se s brojnim izazovima, ali to mi je bilo podnošljivo zbog radosti koju su donosila moja djeca. Sve je bilo prisutno; prošla sam kroz bezbrojna iskustva, ali sam uvijek zadržala kontrolu. Iako sam bila svjesna da ih vodim svojim kod djevojke, odlučio sam parkirati tri bloka dalje jer su bili dječaci, želeći izbjeći dojam da su ‘mamini sinovi’. Tretirao sam ih kao mlade pojedince, osiguravajući njihovu neovisnost i da njihova majka ne donosi sve odluke. Uvijek sam mrzio izraz ‘mamini sinovi’.
