Tumor je ubjedljivo najgora bilest u 21 vijeku, i jako veliki procenat osoba na kraju i premine od ove bolesti. Ono što najviše sve boli je to, da lijeka za ovu bolest još uvijek nema, a mnogo osoba se nalazi na terapijama koje itekako znaju da izmuče pacijenta…..
Muškarac, koji je odlučio ostati neimenovan, vratio se iz inozemstva kako bi se brinuo o svojoj bolesnoj majci nakon što je otkrio da je njegova sestra uglavnom usredotočena na nasljedstvo. U to sam vrijeme obnašao dužnost potpredsjednika u inženjerskom odjelu jedne tvrtke. Mojoj je majci tijekom tog vremena dijagnosticiran tumor i očekivalo se da će se moja mlađa sestra i njezin suprug, koji žive u blizini, brinuti o njoj i redovito je posjećivati. Situacija je, istina, bila u oštrom kontrastu s onim što smo razgovarali i o čemu smo se dogovorili.
Čini se da im je cilj bio da moja majka svu svoju imovinu prenese na njih, a potom da je smjeste u starački dom. Kako je vrijeme prolazilo, njihovi zahtjevi su bili sve intenzivniji, a akcije sve bjesomučnije. Primijenili su sve moguće pristupe, izravne i neizravne, kako bi je uvjerili da potpiše dokumente i preseli se u dom, čak su jednom prilikom otišli toliko daleko da su uključili i policiju. Moj mlađi brat, koji je svjedočio jednom od tih događaja tijekom posjeta našoj majci, bio je zatečen onim što je vidio.
- Ništa od ovoga naša majka nije donijela nama ostaloj braći i sestrama. Nakon što je shvatio situaciju i uvidio da je naša majka sama, moj brat je preuzeo inicijativu da se suoči s mužem naše sestre, što je dovelo do izdavanja zabrane prilaska protiv njega. Odlučio je osobno preuzeti odgovornost, dao otkaz na poslu i preselio se k našoj majci. Tri godine se brinuo za nju i trudio se održavati uredan dom. “Moji su osjećaji bili složeni tijekom te tri godine. Ipak, jedna se činjenica ističe – to mi je vrijeme omogućilo da se dublje povežem s majkom tijekom njezinih najtežih dana i uvijek ću čuvati ta sjećanja.
Mi snosimo odgovornost za svoje živote, a Kada dođe trenutak za brigu o bolesnim roditeljima, potrebno je djelovati, bez obzira na situaciju, nije mi žao što sam tri godine posvetio svojoj majci”, podijelio je sin. Sljedeća žena podijelila je svoje iskustvo, detaljno opisujući kako je pritisak brige o bolesnom ocu rezultirao ozbiljnim zdravstvenim problemima za nju. Sedam godina sam se posvetila brizi o svom ocu koji je bolovao od demencije i preživio nekoliko moždanih udara. Ova predanost utjecala je na moje zdravlje, što je rezultiralo borbama koje su trajale desetljeće, u početku proizašle iz pogrešne dijagnoze.
Teret brige i odgovornosti bio je značajan. Ponekad sam se pitao jesam li pogriješio što ga nisam smjestio u ustanovu za skrb, ali ne žalim. Nije bilo nikoga drugoga tko bi mu mogao ili htio pružiti potrebnu njegu, a nakon teškog života moj je otac preminuo mirno dok sam ga ja držala za ruku. Jedna je osoba spomenula da je imao uspješnu karijeru liječnika u drugoj zemlji. Ipak, nakon što je otkrio da mu se majka bori s rakom, odlučio je potpuno promijeniti svoj život kako bi joj pomogao.
Njegova supruga bila je ključna u ovom izboru, pružajući mu nepokolebljivu podršku i vodeći ga kroz najteža vremena. Odlučila sam napustiti svoj posao kako bih se brinula za svoju majku u posljednjim fazama njezine bolesti. Moja je majka cijeli svoj život posvetila našoj obitelji, odrekavši se zapažene učiteljske karijere kako bi prioritet dala odgoju svoje troje djece i pomagala ocu u njegovoj zahtjevnoj profesiji liječnika. Mi, njezina djeca, dugujemo joj sve – njezinu nepokolebljivu ljubav i podršku, kao i vrijednosti koje nam je prenijela, uključujući dobrotu i moral.
Dok sam prakticirao medicinu u inozemstvu i uspostavio uspješnu karijeru, primio sam srceparajuće vijesti u vrijeme dok su moja djeca išla u školu. Mojoj majci dijagnosticiran je terminalni rak debelog crijeva. Budući da sam joj bio sin jedinac i imao sam liječničku pozadinu, pogotovo nakon očeve smrti, nisam oklijevao djelovati. Zatvorio sam ordinaciju, vratio se kući i preuzeo dužnost brinuti se za nju. Pretvorio sam naš prostor u malu bolničku sobu, pružajući njegu 24 sata dnevno kao njezin osobni liječnik. Gledajući unatrag, siguran sam da sam donio pravu odluku.
