Pojedinci sve više prepoznaju značajan utjecaj prehrane na očuvanje zdravlja. Ipak, samo mali broj se pridržava načela koja zagovaraju. Među njima je bio dr. William Frankland, britanski imunolog koji je nevjerojatno doživio dob od 108 godina, ostavivši ne samo znanstveno naslijeđe, već i životnu filozofiju usredotočenu na zdravlje i dugovječnost.
Poznat po svojim značajnim doprinosima alergologiji i imunologiji, dr. Frankland posvetio je više od sedamdeset godina unaprjeđenju terapija koje su promijenile živote nebrojenih pojedinaca. Njegovo partnerstvo s istaknutim alergologom Arthurom Soferom rezultiralo je značajnim napretkom u razvoju antihistaminika, dok se njegova predanost znanstvenim istraživanjima proširila izvan njegove primarne discipline, što je vidljivo iz njegovih nastojanja vezanih uz imunološke serume i cjepiva.
Ono što je odlikovalo dr. Franklanda nije bio samo njegov izniman znanstveni intelekt, već i način na koji je provodio svoju svakodnevicu. Njegovo mentalno i tjelesno zdravlje ostalo je netaknuto sve do njegovih poznih godina. Bio je uvjeren da se temelj tjelesne snage postavlja rano u životu, postiže se izlaganjem svježem zraku, fizičkim radom i pridržavanjem jednostavne, prirodne prehrane.
Tijekom svog života dosljedno se pridržavao mediteranske prehrane koju karakterizira obilje maslinova ulja, povrća, voća, cjelovitih žitarica i ribe. Bio je uvjeren da dobro uravnotežena prehrana ne samo produljuje životni vijek, već i održava snagu i tijela i uma. Nadalje, strogo se pridržavao pomno razrađene dnevne rutine koja je obuhvaćala sve od pravilnog rasporeda obroka do održavanja stabilnog bioritma. Za Franklanda, koncept kretanja bio je suštinski povezan sa samim životom.
Svakodnevno je šetao u trajanju od najmanje 30 minuta, upotpunjen laganim vježbama snage koje su mu pomogle u očuvanju mišićne mase. Vrtlarstvo je za njega nadilazilo puki hobi; služila je kao sredstvo povezivanja s prirodom, a istodobno je pružala oblik tjelesne aktivnosti.Uz brigu o tjelesnom zdravlju, jednako je prioritet dao mentalnom angažmanu. Svakodnevno je uranjao u znanstvene časopise, bavio se križaljkama i Sudokuom te sudjelovao u raspravama o znanstvenim temama sa svojim kolegama.
Bio je uvjeren da je održavanje aktivnog uma neophodno za očuvanje oštrine i zdravlja, bez obzira na dob. Jedna od ključnih lekcija koju je prenio dr. Frankland bila je važnost upravljanja stresom. Ustvrdio je da je stres primarni protivnik dugovječnosti. Stoga je nastojao svakodnevno otkrivati radost, njegovati optimizam i smisao za humor, klonivši se negativnih misli. “Vedrina i osmijeh najbolji su vitamini”, često je primjećivao.
Njegov pogled na zdravlje bio je sveobuhvatan; odbacio je pojam brzih rješenja ili čudesnih dijeta, favorizirajući umjesto toga dosljednost i ravnotežu. Kako je artikulirao, dug život ne proizlazi iz jednog jedinog elementa, već proizlazi iz skladne mješavine hranjive prehrane, dosljedne tjelesne aktivnosti, mentalne stimulacije i konstruktivnog pogleda na život. Frankland ne samo da je navršio sto godina, nego je i vodio živahan, svrhovit i ispunjen život. Njegova poruka je jasna, ali dojmljiva: produljen i zdrav život može se postići svakome tko je spreman ulagati u osobni razvoj, kako unutarnji tako i vanjski, uz strpljenje i predanost na dnevnoj bazi.
